U siječnju 2018. Hrvatska kao domaćin kreće po jedino rukometno zlato koje joj nedostaje, ono s Europskog prvenstva. Ždrijebom je smještena u skupinu A gdje će svoje utakmice odigrati protiv Islanda, Švedske i Srbije. U slučaju prolaska, koji se i očekuje, Hrvatsku očekuje križanje sa skupinom u kojoj su Francuska, Bjelorusija, Norveška te Austrija.
Na klupu reprezentacije ponovno je sjeo, prema mom mišljenju, najbolji hrvatski strateg, Lino Červar. Neće imati nimalo lak zadatak te je i sam naveo da osam reprezentacija konkurira za zlato.
Cindrić nositelj
Kao najveću prednost "Kauboja" na ovom prvenstvu vidim u raznovrsnosti vanjskih igrača. Na položaju srednjeg vanjskog imamo Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića te Luku Cindrića. Upravo bi Cindrić trebao biti glavni pokretač momčadi. U Vardaru vuče konce, probojima, asistencijama i raznovrsnim potezima podsjeća na Balića. Cindrić se nametnuo kao jedan od ključnih igrača u svom klubu, a to sad mora postati i u reprezentaciji, posebice zbog svoje vrline i zbog toga što Duvnjaka muče ozljede. Inovativnost i kreativnost koje polaze od srednjeg vanjskoga, ključ je svakog kvalitetno odigranog napada i vodi do što manje tehničkih pogrešaka i do toga da nemamo nerezonsku igru. Osim toga, Duvnjak je važniji u segmentima obrane jer naša 3-2-1 ili 5-1 ne funkcionira jednako ako on nije najistureniji igrač.
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
U obrani mu na tom položaju može pomoći i iskusni povratnik u reprezentaciju, Igor Vori. Hrvatska je poznata po čvrstoj obrani i tu ne smije biti problema, posebice jer imamo i Gojuna koji obranu igra na visokoj razini. Kvalitetna obrana pomaže i vratarima, a protivnici su prisiljeni na nerezonske šuteve koje je golmanu mnogo lakše obraniti. Od Mirka Alilovića, još jednog povratnika u reprezentaciju, očekujemo mnogo, posebice zbog toga što na klupskoj razini ima visok postotak obrana po utakmicama i standardni je prvotimac. No i tu imamo rezerve u liku Pešića i Stevanovića, a upravo se Stevanović na prošlom prvenstvu prometnuo u heroja mnogih utakmica. Smatram da vratari moraju biti na izrazito viskom učinku da bi cjelokupna momčad mogla funkcionirati
Polufinale je obvezno
Vidljivo je da se od ‘Kauboja‘ može očekivati mnogo, a i Hrvati su takav narod da u sportu, a posebice rukometu, uvijek očekuju medalju
Na položaju lijevog vanjskog, također imamo tri igrača: Stipu Mandalinića, Halila Jaganjca te Marka Mamića. Šutevi s devet metara (ili malo udaljeniji) odlučuju utakmicu u slučajevima kada su nam zatvoreni proboji i proigravanja na crtu. Mandalinić nakon ozljede polako podiže svoju formu u Zagrebu, a Jaganjac, iako je mlada nada hrvatskog rukometa, u makedonskom Metalurgu igra važnu ulogu. Jaganjac bi na ovom prvenstvu trebao dobiti pravu šansu jer je kvaliteta očita, što je prepoznao i Červar koji ga je doveo u Metalurg i zna njegove mogućnost i kako ih iskoristiti. Mogućnost rotacije uvelike će Červaru pomoći u ključnim utakmicama.
Naša krila već su standardna, Horvat i Čupić s desne strane te Štrlek i Mihić s lijeve. O njihovim vrlinama i mogućnostima nepotrebno je trošiti riječi jer znam da se na njih može računati. Također, laki golovi iz kontri idu preko njih, i to vidim kao spas kad se pojave umor i stagnacija u napadu. Uz sve navedeno, vidljivo je da se od "Kauboja" može očekivati mnogo, a i Hrvati su takav narod da u sportu, a posebice rukometu, uvijek očekuju medalju. Mnogo vrsnih igrača, čvrsta obrana, kreativni napad te domaćinska "vatrena atmosfera", elementi su za koje smatram da ih mogu odvesti do uspjeha. Hrvatska može, treba i zaslužuje biti u polufinalu, a ako se sve kockice poslože, smatram da mogu osvojiti jedino zlato koje im nedostaje.
