Slučaj "Lektira" dokaz je da obrazovna reforma nije niti blizu uspjehu, kao i da ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak uopće ne namjerava slušati one koji reformu provode nego radije tjera vodu na svoj mlin.
Početkom mjeseca, podsjetimo, Ekspertna je radna skupina nakon recenzija i javne rasprave Ministarstvu predala dovršeni popis lektire za osnovne i srednje škole. No umjesto da ga prihvati, ministrica je popis potpuno izmijenila, maknuvši pritom s njega kultna djela poput "Lovca u žitu", "Malog princa", "Ježeve kućice" i "Dnevnika Anne Frank".
Nakon što je javnost na to reagirala eksplozijom negodovanja, ministrica je istaknula da je sve zapravo u redu jer, po novom, nastavnici sami imaju mogućnost ponuditi učenicima djela suvremene književnosti po izboru, pa će stoga i "Anna Frank" i "Mali princ" sigurno doći u ruke školaraca. Nema štete, kazala je Divjak, i stvar je riješena.
Reforma lektire, poput one obrazovne, radi se traljavo, brzopleto, i bez razmišljanja o posljedicama
No nije nimalo riješena, problema ima, i teško je odlučiti odakle početi. Da krenemo s time da su s popisa maknuta neka od najvrednijih kulturnih blaga? Možda da primijetimo da je Divjak potpuno zanemarila mukotrpan i dugotrajan rad kvalificiranih stručnjaka i na brzinu ga zamijenila nekim svojim prijedlozima? Ili možda istaknuti apsurd toga da je konačnu odluku odlučila prepustlti nastavnicima putem ankete, kao da je riječ o pitanju što će se jesti za ručak, a ne kako utjecati na dječje obrazovanje i budućnost?
Reforma lektire, baš kao i kompletnog obrazovanja, radi se traljavo, brzopleto, i bez razmišljanja o posljedicama. Nastavnicima se daje privid slobode, pritom ne razmišljajući o tome da većina profesora radije neće odabrati ništa nego da trpi napad bijesnog roditelja koji smatra da mu je dijete "opterećeno" dodatnom lektirom ili da mu se nameće neka ideologija.
Umjesto da stvara obrazovanu djecu, reforma lektire potiče stvaranje učenika koji neće znati o holokaustu, maštovitosti, niti će razmišljati o dobru, zlu i životu općenito. Prema svemu sudeći, za provođenje cjelovite kurikularne reforme trebalo bi potpuno izbaciti radnu skupinu i jednostavno ispuniti online-anketu. To je očito kako se danas stvara hrvatska budućnost.
