Ivan je bacio svog Generala Waynea iz Ice Barrier decka, koji čini 1800 bodova jak udarac protivniku Karlu s druge strane stola, koji će se sa svojim Lightswornovima teško izvući. U rukama bi mu dobro došla neka spellica kako bi pobijedio ovu rundu i obranio se od Ivanovog čudovišta. Nije ju našao pa je pobjeda prevagnula na Ivanovu stranu.
Ovako napete borbe vodile su se čitavo subotnje prijepodne u Carta Magicki u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, gdje se svakog tjedna održavaju Yu-Gi-Oh! turniri. Turnire posljednje dvije godine samostalno vodi Renato Smijulj koji vrijeme provodi u ovoj igraonici već više od deset godina. Započeo je kao igrač, a svojim zalaganjem i trudom postao je voditelj i organizator, a danas od toga i zarađuje.
"Prvi put sam tu došao u prvom razredu srednje škole preko prijatelja koji su već igrali Yu-Gi-Oh, svidjelo mi se pa sam počeo dolaziti češće. Kasnije sam krenuo obilaziti turnire - od manjih, lokalnih turnira do većih, regionalnih i internacionalnih. Neke regionalne sam pobijedio, ali ove veće nisam jer sam bio previše nervozan, no ima ljudi koji se time profesionalno bave. Ja sam se ipak zadržao na organizaciji turnira na lokalnoj razini", priča nam Renato koji se osim vođenjem turnira bavi i nabavom karata koje se dijele prije i poslije turnira.
Jednom Yu-Gi-Oh! igrač, uvijek Yu-Gi-Oh! igrač
Cijena sudjelovanja je 45 kuna, a u nju ulazi i paket karata (vrijedan 35 kuna) koji svaki igrač dobije na ulazu.
"Na kraju se dodatni paketići namijenjeni za turnir otvaraju i izvlače se karte, pobjednik prvi bira kartu, a zatim redom, po plasmanu, svi uzimaju karte dok se sve ne podijele", kaže Renato te dodaje da na ovaj način niti jedan igrače ne ostaje praznih ruku što je dodatan razlog za sudjelovanje.
Turnir traje tri do četiri sata što se običnom promatraču doima dugo, no svi igrači bi se složili da se prolazak vremena ni ne osjeća u napetoj borbi.
"Stalno mijenjamo protivnike. U jednom turniru možeš igrati s pet različitih ljudi. Svatko ima svoj stil igre, različite deckove i od svakog se zapravo može nešto naučiti", objašnjava Renato.
Svoj Yu-Gi-Oh entuzijazam s nama je podijelio i Karlo Gregurić koji je počeo igrati u osnovnoj školi, a za igru je saznao još u vrtiću jer je bio fan animea, animiranog filma iz Japana, koji se na hrvatskoj televiziji emitirao početkom 2000-ih.
"Tad je još izlazio Boomerang i kasnije Yu-Gi-Oh planet pa smo tako učili taktike. Pobijedio sam na jednom regionalnom natjecanju, ali s vremenom sam odustao jer su karte tad bile skuplje", objašnjava Karlo koji je za vrijeme pandemije ponovno počeo igrati i to s kartama starim deset godina.
"Trebalo mi je neko vrijeme da se vratim na scenu. Tu sam koliko mi obveze dozvoljavaju i igram s prijateljima s faksa", kaže Karlo koji je pravi primjer kako je jednom Yu-Gi-Oh igrač – uvijek Yu-Gi-Oh igrač.
Predanost 'pozivu'
Renato također ne može odoljeti tomu da tu tamo zaigra.
"Kad vidim njih da igraju probudi mi se neka želja, baš mi je gušt igrati", ističe, a priznaje i da se natječe kad ima priliku.
Ako se netko želi početi baviti Yu-Gi-Oh-om ipak je potrebno posvetiti dosta vremena, nešto novca i puno volje. Igra teško može dosaditi pa su vrijeme i novac glavni razlozi za odustajanje.
"Najveći problem je vrijeme, ali danas je puno lakše početi nego prije jer na YouTubeu ima dobrih videa na tu temu", smatra Renato. Objašnjava da stalno treba pratiti promjene i novosti jer "ako ne igraš šest mjeseci, malo se teže vratiti".
Ovaj je oblik zabave često zaboravljen jer se uz geek večeri najčešće veže odlazak u kino i igranje video igara, a društvene su igre jednako zanimljive i mogu uvesti gotovo svakoga u svoj svijet.
"U prosjeku nam dođe jedan novi igrač po turniru", kaže Renato koji s Karlom i ostalim igračima dokazuje da provođenje subotnje večeri ovaj način nije nikako manje atraktivan od odlaska u klub.
A osim puke zabave može postati i izvor prihoda onima koji ne žele igrati. Naime, preprodavanje igraćih karata nekima je postalo unosno zanimanje.
Tekst: Arijana Božiček
