Sjećate se onog jednog filtera na Snapchatu s kojim smo se svi barem jednom fotografirali - onog sa psećim ušima? Njime je započeo cijeli hype oko isfiltriranih fotografija na društvenim mrežama, a svoju kulminaciju doživljava Snapchat dismorfijom, na što pažnju skreće influencerica Dunja Jovanić koja je na Instagram profilu zamolila pratitelje da ne koriste filtere i objave svoje prirodne fotografije pod hashtagom #ovosamja.
Iskrivljena je percepcija
"Tužna stvarnost društvenih mreža potaknula me na pokretanje ovog hashtaga i željela sam ljudima kroz vlastiti primjer pokazati o čemu pričam. Prezadovoljna sam feedbackom i količinom ljudi koja je odreagirala", komentira influencerica.
Uslijed Snapchat dismorfije ljudi žele izgledati točno onako kako izgledaju s filterima na društvenim mrežama – punijih usana, većih očiju i manjeg nosa, zbog čega se nerijetko podvrgavaju i estetskim operacijama. Ovaj fenomen može povećati vjerojatnost razvoja tjelesnog dismorfnog poremećaja, objašnjava psihologinja Iva Jureković.
"Ono što je ustvari iskrivljeno nije neki dio tijela oboljele osobe, već njezina percepcija vlastitog izgleda", kaže Jureković i navodi da je glavno obilježje ovog poremećaja briga oko percipiranog nedostatka, koja traje više sati dnevno, praćena nastojanjem da osoba prikrije percipirani nedostatak, što joj oduzima mnogo vremena i narušava funkcioniranje.
Osobe oboljele od ovog poremećaja značajno su sklonije uspoređivanju vlastitog izgleda s izgledom poznatih osoba na društvenim mrežama u odnosu na druge i upravo su zato posebno osjetljive na nerealistične prikaze izgleda. Zato je važno da utjecajne osobe na društvenim mrežama i u medijima promoviraju zdrav i prihvaćajuć odnos prema vlastitom izgledu, smatra Jureković.
Ključan je rad na sebi
Upravo to učinila je Jovanić koja se prisjeća svog odrastanja i razdoblja kada je bila "najkrhkija" te tvrdi da tada što god da joj je netko rekao ne bi pomoglo dok neke stvari nije sama prošla, vidjela i naučila. Objašnjava da je godinama konstantno bila na društvenim mrežama, a nije imala samopouzdanja. S vremenom je, kroz psihoterapiju, razne uspjehe u poslu i kroz čitanje stekla samopouzdanje i počela prihvaćati sebe na puno zreliji način.
"Ono što bih svakako rekla mladima je da postoji period kada nam manjka samopouzdanja, kada se naše tijelo mijenja, međutim sve će to doći na svoje", poručuje.
Jureković napominje da treba ograničiti dnevno vrijeme korištenja društvenih mreža i osvijestiti kakvim se sadržajima osoba izlaže te smanjiti izloženost onim sadržajima za koje primijeti da joj izazivaju negativne misli i emocije vezane za vlastitu vrijednost i izgled. Važno je razvijati različite interese i aspekte života kako prevelik fokus ne bi bio usmjeren samo na plan fizičkog izgleda.
