Medijski centar Fakulteta političkih znanosti jučer je organizirao projekciju dokumentarnog filma "I tako još jedna" redateljice Karle Jelić. Film je nastajao 2023. godine kad su na Akademiji dramskih umjetnosti studenti organizirali prosvjed koji je svrnuo pažnju na tamošnje studentice i žrtve seksualnog nasilja.
Jelić je tada odlučila snimiti film koji će javno progovoriti o šutnji institucija. Uradila je to iz osobne frustracije prema ignoriranju znakova da sustav ne funkcionira.
"Već kada sam upisala prvu godinu Režije shvatila sam da Akademija ne reagira, štoviše, slučajeve studentica koje su doživjele seksualno zlostavljanje od strane profesora čini javnom tajnom, o kojoj svi sve znaju, ali nitko ne poduzima ništa", rekla je Jelić.
Kap koja je prelila čašu
Dokumentarac prati priču studentice Vide koja je za Jelić i njihove kolegice bila "kap koja je prelila čašu". Zbog nje su krenuli u prosvjed te uz pomoć filmske umjetnosti odlučili istinu prenijeti na platno, kada se već nije mogla iznijeti na vidjelo u akademskoj zajednici.
Prije dvije su godine studenti dramskih umjetnosti javno progovorili o dugogodišnjim oblicima neprimjerenog ponašanja profesora prema studenticama na Akademiji. Njihov čin prekida šutnje bio je poticaj za ponovno otvaranje pitanja o tome koliko su studenti i studentice danas zaista ne zaštićeni i o tome je li sustav spreman reagirati na prijave nasilja.
Film je u auditoriumu FPZG-a otvorio raspravu o seksualnim prekršajima na razini cijele akademske zajednice. U panelu su uz Jelić sudjelovali profesorica s Pravnog fakulteta Zlata Đurđević te savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Nebojša Paunović.
Temelj borbe protiv diskriminacije
Profesorica Đurđević prisjetila se početaka inicijative za donošenje Pravilnika o zaštiti od seksualnog uznemiravanja i rodne diskriminacije na Sveučilištu u Zagrebu.
"Sve je počelo porukom u grupi devet profesorica koje su odlučile reagirati na prijave studentica, a iz toga se razvila šira inicijativa u koju se uključilo više od 70 nastavnika", kazala je Đurđević.
Uslijedila je izrada pravilnika koji danas definira postupke prijavljivanja te odgovornost institucija u samom postupku. Stvoren je da bi se jasno naglasilo što čini seksualno uznemiravanje, na koji način se može prijaviti i kako se osigurava zaštita žrtava. Jedna od ključnih stavki pravilnika je inzistiranje na uvođenju obvezne rodne ravnoteže u Etičkim povjerenstvima, s imenovanjem muškog i ženskog povjerenika, te predviđena sudjelovanja studenata u donošenju odluka.
"Naš je cilj bio da postupak bude neovisan i pravedan jer diskriminacija uvijek proizlazi iz zloupotrebe moći, a mi, nažalost, živimo u duboko diskriminirajućem društvu u kojem se studentice i studenti boje prijaviti nasilje jer ne vjeruju institucijama", rekla je Đurđević.
Isključivo kažnjavanje nije rješenje
Savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Nebojša Paunović istaknuo je da Hrvatska ima zakonski okvir koji prepoznaje i sankcionira seksualno uznemiravanje, ali da najveći problem leži u provedbi. Smatra da isključivo kažnjavanje ne vodi ka dugotrajnom rješenju problema.
"Kada idemo samo u smjeru kažnjavanja, to znači da društvo ne želi riješiti niti se baviti tim problemom, već se sve svodi na promoviranje nasilja, koje se onda pokušava rješavati ponovnim nasiljem", rekao je Paunović.
Naveo je da je dostupnost informacija studentima od velike važnosti. Mora biti poznato tko su povjerenici, kako ih kontaktirati i što slijedi nakon prijave. Povjerenstva, rekao je Paunović, trebaju biti educirana, neovisna i transparentna u radu jer samo tako žrtve mogu steći povjerenje u institucije. Tek kada se u sve sfere hrvatskog društva stavi naglasak na postojanje rodne diskriminacije te pravilne alate kojima se ona može suzbiti, vidjet će se pomak, misli savjetnik Pravobraniteljice.
