Ležaljke i suncobrani – više od 70 kuna na dan na, recimo, Braču, ali i brojnim drugim lokacijama. Ulaz na plažu u Zatonu kraj Zadra, ako do njega želite obiteljskim automobilom, iznosio je ovog ljeta 200 kuna, a sve što su za tu cijenu gosti dobili jest parking.
Nekima nije skupo
Lucija Nekić, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ljetuje u Dubrovniku "otkad zna za sebe", ne plaća smještaj, ali za sve ostalo, kaže, mora dobro istražiti kako bi prošla jeftinije."Cijene u kafićima i restoranima više su nego u Zagrebu, ali domaći gosti uvijek dobiju popust oko 20 posto, pa su prihvatljive. Na Stradunu su cijene bezobrazno visoke, ali ulicu dalje već su niže, pogotovo malo izvan grada", ističe.
Dodaje da su mnogi vlasnici bezobrazni i naplaćuju sve sto se može naplatiti. Cijene su svake godine sve više i više pa je tako prije dvije godine brod i ulaznica od Dubrovnika do Lokruma bila 80 kuna, danas iznosi 150 kuna. Parking je također jako skup i neke prodavaonice (franšize) nemaju politiku jednakih cijena pa su im cijene i 100 posto više nego u ostatku Hrvatske.
Da usluga ponekad ovisi o tome koliko su turisti spremni potrošiti, govori nam Ela Ptiček, studentica Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
"S prijateljima iz Danske sjeli smo na splitsku rivu koju domaći gosti često izbjegavaju zbog visokih cijena i loše posluge. Prijatelj je tijekom večeri napravio račun za četiri osobe u iznosu od 1000 kuna, što je bilo pomalo šokantno. Njemu iz Danske, s druge strane, to je bila smiješna cijena za sve što smo naručili, a zanimljivo je bilo da tek kad su konobari vidjeli koliko smo bili spremni potrošiti, krenuli su sa simpatičnijim pristupom i brže dolazili našem stolu", ističe.
Ipak, nerijetko čak i stranci negoduju zbog cijena u nekim restoranima, cijene prijevoza ili parkinga, ma iz kojih zemalja dolazili. Ne zbog samih cijena koliko zbog neadekvatnih usluga koje bi opravdale cijenu. Možda su zato stranci već ove godine češće birali Tursku i Grčku?
Što je s domaćim gostima?
Ali Hrvatska je sve udaljenija i domaćem gostu, koji je uvijek bio relativno siguran potrošač. Nastavit će se s investicijskim ciklusima u turizmu, ali to sa sobom nosi i daljnje povišenje cijena. Pitanje je samo – do kad? I hoće li se onda mijenjati turistička strategija? Hoće li Hrvatska, osim nekoliko festivala, razvikanih kafića i dobro uređenih hotela i plaža, zaista poraditi na boljoj usluzi za ne tako niske cijene?Ove je godine turističkim rastom stagnirala, a već iduća sezona sigurno će pokazati što su država, ugostitelji i svi ostali vezani uz turizam napravili, ili pak nisu napravili, računajući kao i uvijek da će se sve nekako samo od sebe riješiti.
