Kome nije bio san otići na olimpijske igre, taj se vjerojatno nikad nije bavio sportom. Braniti boje svoje domovine na najprestižnijem natjecanju u svijetu sporta postignuće je kojem svi sportaši teže, ali to nije nimalo lako ostvarivo. Neopisivo uzbuđenje, vatrena atmosfera i golem pritisak. Sve to sportaši osjete dok su oči cijelog svijeta uprte u njihovu izvedbu. Ono za što su trenirali cijeli život, tada se svodi na nekoliko trenutaka koji će ih ili upisati u povijesne knjige ili im poželjeti više sreće drugi put. Ako drugog puta uopće bude.
Na vrhuncu karijere
Neki su sportaši napokon dobili prigodu prvi put otići na olimpijske igre, za koje je bilo predviđeno da će se održati u Tokiju od 23. srpnja do 8. kolovoza 2020. godine, ali su ipak odgođene za iduću. Do sada su u povijesti igre bile tri puta potpuno otkazane, no nikad nisu bile odgođene. Za odgođenim Igrama najviše mogu žaliti sportaši koji su ovu godinu dočekali u sjajnoj formi, a jedan od njih je i Frane Tomislav Kojić. Član je muške stolnoteniske ekipe koja je izborila nastup u Tokiju, a u 2020. je upisao pobjede protiv dvojice top 50 igrača.
"S jedne strane mi je žao što se uslijed dobre forme odgodila sezona, ali mislim da sam ovo razdoblje do sada dobro iskoristio za napredak u pojedinim segmentima igre", započinje Kojić. Inače je većinu vremena na putu, a pandemija koronavirusa mu je omogućila da se od takvog života malo i odmori. Na službenoj ljestvici trenutačno drži 90. mjesto na svijetu, što mu je najbolja pozicija u karijeri. Neki bi sportaši možda žalili što u ovako sjajnom trenutku ne idu na Olimpijske igre, ali ne i on jer u svemu traži ono pozitivno.
‘Mislim da je sve moguće, iako će se za medalju trebati poklopiti mnogo toga‘, vjeruje Gaćina
"Uzlazna forma je bila prisutna, ali ako će se Igre održati 2021., mislim da to jedino može biti prednost za mene i reprezentaciju. U tom razdoblju možemo dosta podići svoju igru, tako da žal ne postoji", optimističan je Kojić. Misli da će jedino žaliti ako se Igre uopće ne održe, iako u svojem pozitivnom duhu o tome ne razmišlja. Za njega bi odlazak u Tokio bio vrhunac karijere, a posebno je bio sretan kada je reprezentacija Hrvatske izborila plasman u Japan.
"Oni koji me poznaju, znaju da za reprezentaciju uvijek dam više i da mi to posebno znači. Odlazak na Olimpijske igre moj je osobni cilj otkad se bavim stolnim tenisom", priznaje Kojić. Svjestan je da će u Tokiju biti teško doći do medalje, ali isto tako vjeruje da bi se sa svima, osim neupitnim Kinezima, Hrvatska mogla potući za odličje.
"Uvijek težim višem, tako da me trenutačno više ne zadovoljava sam odlazak, nego bih želio s ekipom ostvariti povijesni rezultat ekipnog dijela stolnog tenisa od samostalne Hrvatske", ambiciozno zaključuje Kojić, koji vjeruje u svoju ekipu, u kojoj su još Tomislav Pucar i Andrej Gaćina pod vodstvom izbornika Nevena Karkovića. U ekipnom dijelu Hrvatska se posljednji put kvalificirala na Olimpijske igre u Pekingu 2008. i došla do četvrtfinala u sastavu sa Zoranom Primorcem, Tanom Ruiwuem i Andrejem Gaćinom. Gaćina će biti prisutan i na Olimpijskim igrama u Tokiju, iako je priznao da su prve igre na kojima je sudjelovao bile drukčije.
‘Oni koji me poznaju, znaju da za reprezentaciju uvijek dam više‘, tvrdi Kojić
"Tada sam bio jako mlad pa mi je prvi odlazak na Olimpijske igre bio najimpresivniji", tvrdi Gaćina. Odlazak u Tokio će za njega biti četvrti put da se kvalificirao za olimpijske igre. U Pekingu je igrao samo ekipni dio, a u Londonu i Riju se natjecao pojedinačno, za što je rekao da je ipak drukčije nego kad se natječeš u timu. U Tokiju bi mogao biti pojedinac koji će zbog svog iskustva prevagnuti u mečevima, a vjeruje da je ponavljanje četvrtfinala iz Pekinga itekako ostvariv rezultat, ako ne i osvajanje medalje.
"Mislim da je sve moguće, iako će se za medalju trebati poklopiti mnogo toga. Potrebna je naša dobra forma, ali i dobar ždrijeb. Definitivno mislim da imamo izgleda i mislim da je moguće", jednako je ambiciozan Gaćina poput svojeg kolege Kojića. S druge strane, Gaćina smatra da je isto hoće li se olimpijske igre održati 2020. ili 2021. godine, jer on iskusno tvrdi da godina dana razlike ne može previše utjecati na kvalitetu timova.
Vatreni naboj
Mnogo će sjajnih ekipa biti u Tokiju. Kinezi će gotovo pa sigurno osvojiti zlatnu medalju kao i na svim prethodnim igrama, ali za preostala dva odličja Hrvatska će se imati prigodu potući sa svojim suparnicima. Japanci, Južnokorejci, Nijemci, Šveđani, svi oni imaju barem dva igrača u top 20 i željet će osvojiti medalju. Ipak, Hrvatska će im pokušati poremetiti planove jer naša reprezentacija ima nešto po čemu su se uvijek razlikovali od svake druge momčadi.
Želja za pobjedom, vatreni naboj i uzbuđenje zbog kojih je naša ekipa ispred bilo koje druge dovoljni su razlog za ostvarivanje povijesnog uspjeha. Pucarov talent, Gaćinino iskustvo i Kojićeva motiviranost mogli bi biti ključna kombinacija za prvu medalju Hrvatske na Olimpijskim igrama u stolnom tenisu. Hrvatska je u povijesti imala brojne šanse, a sada je došla prigoda da se san napokon ostvari.
