Biti Hrvat i baviti se skijaškim trčanjem iznimno je teško. Taj sport u Hrvatskoj ne privlači sponzore, a bavljenje njime iziskuje velike troškove kada je riječ o opremi, ali i putovanjima u snježne krajeve jer Hrvatska ima svega 50-ak snježnih dana na godinu. Ipak, u tijeku je olimpijska sezona pa Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski skijaški savez dosta pomažu skijaškom trčanju, objašnjava izbornik naše reprezentacije Zoran Skender.
Oprema utječe na rezultate
"Troškovi se nekako pokriju, ali i dalje nemamo ni približno iste uvjete kao bogatije zemlje", kaže Skender. Dodaje da Skandinavci ili Rusi po sportašu imaju četiri servisera, dva trenera, fizioterapeuta i niz drugih pomoćnika.
Osim toga, njihova oprema je skuplja i bolja, što ostavlja golem trag na rezultatima. Zato mu iznimno smeta kad vidi komentare da skijaši idu na Zimske olimpijske igre (ZOI) trošiti državni novac, tvrdi da ljudi nisu svjesni koliko se netko mora odricati da bi ostvario plasman ondje.
"Vrhunske skije i maziva na utrci od 15 kilometara daju sportašu oko tri minute prednosti, a mi takvoj opremi nemamo pristup", razočarano komentira Skender, ali zbog toga naša reprezentacija nikad nije imala manjka motivacije.
‘Prije svega volim ovaj sport i ne želim ga samo tako napustiti‘, govori Marko Skender
Ista je prča i ove sezone, kada je olimpijsku normu ispunio 20-godišnji Marko Skender, Zoranov sin koji će, ako ne bude nekih nepredviđenih okolnosti, u veljači sljedeće godine predstavljati Hrvatsku u Pekingu.
"Dosta sam mlad, tako da u Kinu prije svega idem steći iskustvo", objektivno govori Marko iza kojega je mnogo utrka, ali sada će napokon ispuniti olimpijski san. Njegov se trener nada da će u disciplini sprinta slobodnom tehnikom ući u prvu polovicu najboljih natjecatelja, a Marko će pokušati opravdati očeva očekivanja.
"Sprint je utrka na udaljenosti između 1200 i 1800 metara, gdje je mnogo lakše poništiti razliku u kvaliteti opreme u odnosu prema 15-kilometarskim utrkama", objašnjava Marko.
Trenutačna mu je fizička forma, prema mišljenju njegova oca, na znatno višoj razini od prethodnih sezona.
Predstavnici na nadolazećim Igrama
"Nedavno smo radili testove u Ravnoj Gori koji su pokazali da Marko svladava sve prepreke koje se postave pred njega", tvrdi Zoran koji je zadovoljan napretkom.
S obzirom na Markovu mladost, on bi najbolju formu mogao ostvariti u budućnosti, a u skladu s time si je postavio i određene ciljeve.
"Realan je san ući među najboljih 30 skijaša u sprintu na Olimpijskim igrama koje će doći iza Pekinga", misli Marko, ali je svjestan da će morati nastaviti raditi još jačim intenzitetom da se to ostvari.
‘Vrhunske skije i maziva na utrci od 15 kilometara daju sportašu oko tri minute prednosti, a mi takvoj opremi nemamo pristup‘, tvrdi Zoran Skender
Njegov je ultimativan san doći do odličja. Ipak, svjestan je da to vjerojatno nije moguće zbog dominacije država koje više ulažu u sport. Marko tvrdi da mu to ne ubija motivaciju iz više razloga.
"Prije svega, volim ovaj sport i ne želim ga samo tako napustiti, a također treniram skijaško trčanje iz vlastitog zadovoljstva", priznaje Marko i dodaje da mu mnogo znači iz sezone u sezonu vidjeti vlastiti napredak.
Planove mu najviše remete strah od bolesti i ozljeda jer ga je prije dvije godine mononukleoza natjerala na stanku od treninga. Marko i Zoran svjesni su da na neke stvari ne mogu utjecati, ali vjeruju da će u veljači iduće godine ponosno moći predstavljati Hrvatsku u dalekoj Kini.
