Osvajači "znanstvenog Oskara" za 2022. godinu su Gordan Lauc i Nenad Ban. Oni su dokazali su da hrvatski znanstvenici mogu biti u koraku sa svjetskim centrima. Financiran im je samo mali dio projekta u kojem će pokušati razumjeti uzrok autoimunih i upalnih bolesti, no priznanje Europskog istraživačkog vijeća otvara im brojne druge mogućnosti. Unatoč uspjesima kojima se mogu podičiti hrvatski znanstvenici, ponekad se čini da je djecu i mlade teže zainteresirati za prirodoslovno i srodna područja poput matematike, biologije, kemije ili fizike.
Znanost je za svih
"Vrhunski tim stručnjaka puno znači, ali budimo realni, do nekih se rezultata dolazi tek kad imaš odličnu opremu i savršene uvjete", kaže doktorica znanosti Beata Gabrić.
Smatra da stanje znanosti u Hrvatskoj nije bajno, a u medijima se o lokalnoj znanstvenoj zajednici ne priča dovoljno. Oni koji se profesionalno bave znanošću informacije uglavnom traže u znanstvenoj literaturi.
Isto vrijedi za magistru ekologije i zaštite prirode Ivu Čupić. Ona smatra da novinari često pribjegavaju senzacionalističkim naslovima dok široj javnosti prenose znanstvene novitete.
"Najbitnije je mijenjanje ideje da je znanost rezervirana samo za znanstvenike", ističe Čupić. Dodaje da su znanstvenici u kolektivnoj svijesti uglavnom sijedi muškarci u kutama te da vjeruje da će znanost postati pristupačnija i opipljivija ako se znanstvenike počne opisivati kao potpune osobe.
Educiranje novih generacija
Način na koji se priča o znanosti je posebno bitan kada se pristupa generacijama koje tek odabiru zanimanja, kaže Čupić. Sama je odlučila educirati na društvenim mrežama kada je vidjela da joj prijatelji izvan struke postavljaju pitanja o objavama s terenskih istraživanja.
"Počela sam više pisati o biološkim temama, pa se to kroz nekoliko godina razvilo u edukacijski profil", objašnjava Čupić i dodaje da je nakon formiranja obrazovnog materijala na Instagramu počela objavljivati i na TikToku. Na njemu su najviše mlađi od 20 godina pa su objave ležernijeg tona.
Gabrić je pak koautorica srednjoškolskog udžbenika. Pregledavanjem starije verzije knjige namijenjene djeci od 14 do 18 godina pronašla je suhoparne informacije nepristupačne tom uzrastu.
"U prethodniku našeg udžbenika bili su zakoni i stari članci koje nije bilo smisla ni bubati napamet", navodi.
Učenje kroz primjere
Gabrić je odlučila srednjoškolcima pristupiti s njihove razine pa je u komunikaciji s izdavačem inzistirala da udžbenik bude bogat slikama.
"Cilj mi je bio da djeca koja imaju problema s pamćenjem imaju mogućnost sjetiti se gradiva kroz slike", kaže te dodaje da je mlade nastojala zaintrigirati zanimljivim tekstovima i crticama za tematske jedinice koje je propisalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja.
Olakšanje gradiva učenicima misija je i profesora Danijela Škrtića. On u X. gimnaziji Ivan Supek svoje gradivo iz biologije često predaje kroz prizmu događaja koje je sam doživio.
"Učenje fizioloških procesa u tijelu objašnjavam kroz uzroke simptoma pijanstva, velike žeđi ili procesa koji se u tijelu događaju kad nam je jako vruće", napominje profesor.
Smatra da ljudi često odrastaju izolirani od prirode što je, kako kaže, problem jer često ne razmišljaju o onome što se događa oko njih iako su i sami dio tog prirodnog procesa.
"Stoga mi je najdraže kad učenici otkriju da vole biologiju tijekom nastave jer taj entuzijazam prema biologiji postaje i ljubav prema prirodi", kaže Škrtić i dodaje da je priroda vrlo važna u odrastanju svakog čovjeka.
