Gladni u menzu i iz menze
Ela boluje od celijakije, kronične bolesti tankog crijeva koja nastaje kao imunološka reakcija organizma na gluten. Zbog dijagnoze, zabranjena joj je konzumacija određenih žitarica kao što je pšenica, zatim kruha i variva u koje se stavlja brašno pa čak i sladnog piva. Prilagoditi se na menzu na prvoj godini studija bio je izazov, što zbog lošeg ili nikakvog izbora, a što zbog nerazumijevanja termina "gluten". "Morala sam isključivo istaknuti da tražim hranu bez brašna. Kada bih došla u menzu prije kraja radnog vremena tada ne bi ostalo ničega za mene, već pohano meso koje ne bih smjela jesti. Dolaskom pandemije morala sam tetama u menzi reći da ja jednostavno nemam što jesti i da moram nešto pojesti. One bi mi nekad sa strane napravile neki komad mesa na tavi. One nisu krive, kriv je sustav", priznala je Ela. Razgovor s tadašnjim šefom prehrambenog odjela nije joj mnogo pomogao jer joj je samo kratko odgovorio da "među studentima postoje i ljudi koji su alergični na lješnjake i kikiriki". Sudeći prema jelovniku, takve se namirnice mogu pronaći samo u kolačima, a bez kolača studenti mogu preživjeti. Bez adekvatne hrane to je malo teže. "Rekao mi je da on ne može ništa napraviti i da je to skupo. Znam da je skupo, ali ne tražim ih da mi kupuju posebnu hranu nego ako je taj dan u ponudi pohano meso, zašto se ne bi moglo za nas napraviti samo meso na tavi? To ne zahtijeva nikakav dodatan trošak", objasnila je Ela.Od celijakije boluje i Magdalena Strmota, studentica Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku. Ni tamo ponuda nije bolja pa se i sama našla u situaciji da je hrana bila kontaminirana glutenom. "Problem je što simptomi nakon konzumacije glutena nisu uvijek isti, no najčešće to bude bol u trbuhu popraćena dijarejom, a dugotrajna posljedica je ta da se organizam ne očisti od glutena i do šest mjeseci", ispričala je Magdalena. Opasnost ni tu ne prestaje jer gluten može uzrokovati propadanje crijeva i crijevnih resica što znači da bi sva hrana samo prolazila kroz organizam bez pravilne apsorpcije. Osim toga, neliječena celijakija povećava rizik od komplikacija i drugih sustava u tijelu koji se mogu manifestirati u obliku anemije, osteoporoze, smanjenja plodnosti, glutenske epilepsije ili psihijatrijskih poremećaja.‘Morala sam tetama u menzi reći da ja jednostavno nemam što jesti i da moram nešto pojesti‘, priznala je Ela
Udarac na zdravlje i novčanik
Osim celijakije, nekolicina studenata boluje i od Chronove bolesti, odnosno kronične upale crijeva koja se pojavljuje u najnižim dijelovima tankoga crijeva, ali i u debelom crijevu. Od 2016. s tom se bolešću susreo i David Šare, student agronomije. "Pauzirao sam godinu na faksu. Zbog bolova nisam mogao normalno pratiti nastavu", objasnio je. Zbog nepostojanja prilagođene prehrane, David si obroke priprema sam, što iziskuje mnogo vremena. Za njega bi studentske menze igrale ulogu jedino ako bi se posluživala bezglutenska tjestenina i nezačinjena hrana. Ovako su zdravstveni rizici mnogo veći, a k tome i financijski problemi. Samo na hranu mjesečno potroši više od 1500 kuna.
Foto: Privatna arhiva
"Ako si ne stignem pripremiti hranu, uzmem neku sitnicu u pekari, iako mi to naškodi. Najčešće postim na vodi dok ne dođem kući", rekao je.
Studentica Andrea Šošić iz Zadra doznala je za dijagnozu Chronove bolesti dok je bila maturantica. Ostala je studirati u Zadru gdje živi s obitelji da bi se lakše pridržavala prilagođene prehrane. U pripremi obroka pomaže joj mama pa joj kuhanje ne oduzima mnogo vremena, objašnjava Andrea koja menze izbjegava.
"Ne želim riskirati jer čak i Vegeta koju koriste u svim jelima mogla bi mi naškoditi", zaključila je.
SC odgovornost prebacuje na socijalnu skrb, a oni nemaju rješenje
Iz Studentskog centra u Zagrebu tvrde da nisu u mogućnosti te da nemaju potporu MZO-a za rješavanje individualnih zdravstvenih tegoba studenata. Uvođenje posebne prehrane zahtijeva dodatna sredstva koja nemaju. Među ostalim, dodaju da bi za tu problematiku trebala suradnja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, MZO-a te Centra za socijalnu skrb (CZSS) gdje prema njihovim navodima studenti primaju naknadu za kupnju bezglutenskih namirnica.
Međutim, iz CZSS-a tvrde da to nije potpuno točno te da u Zakonu o socijalnoj skrbi takvo pravilo ne postoji, a ni sami oboljeli studenti nikad nisu čuli za takvu opciju. Prema Zakonu, moguća je jedino isplata jednokratnih naknada ako oboljela osoba isključivo zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe ili ako njena dijagnoza graniči s invaliditetom. U tom slučaju namirnice za osobe s celijakijom se ubrajaju u osnovne životne potrebe kao što su to inače smještaj ili odjeća.
Izmjena Pravilnika na čekanju
Ida Čarnohorski, potpredsjednica udruge CeliVita, upozorava na problem koji nastaje kada studenti nemaju uvjete za pripremu hrane.
"Problem je što dio studenata svjesno počinje kršiti dijetu radi neadekvatnih uvjeta čime značajno narušavaju svoje zdravlje, postaju nefunkcionalni te generiraju javnozdravstveni problem", istaknula je Ida.
Iz MZO-a objašnjavaju da su s primjenom nove regulative unutar Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na pokriće troškova prehrane studenata namjeravali započeti s početkom ove akademske godine. To bi se provodilo obogaćivanjem ponude obroka i modernizaciju sustava te proširivanje kategorija studenata koji ostvaruju pravo na subvencioniranu prehranu, no zbog mnogo izazova s kojima se Ministarstvo suočavalo u prošle dvije godine, postupak izrade i donošenja Pravilnika privremeno je odgođen. Inače, Pravilnik kakav imamo danas nije se mijenjao od 2013.
Bezglutensko brašno na recept
Osobe s dijagnozom celijakije ostvaruju pravo na besplatno bezglutensko brašno. Recept, na temelju postavljene dijagnoze, izdaje liječnik primarne zdravstvene zaštite. U Hrvatskoj je trenutačno na recept dostupno pet vrsti brašna koja se nalaze na dopunskoj listi lijekova HZZO-a i potrebna je doplata od tri kune po kilogramu za sve vrste.
