Američki predsjednik Donald Trump objavio je da će SAD prestati financirati Svjetsku zdravstvenu organizaciju (SZO) zbog načina na koji se nosila s pandemijom koronavirusa. Naime, Trump tvrdi da je SZO naivno širio kinesku propagandu i "političku korektnost stavio ispred spašavanja života" te tako dodatno otežao borbu s virusom koji je dosad odnio više od 150.000 ljudskih života.
Sukob Trumpa i SZO-a
Čelnik SZO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus nekoliko je puta pohvalio kineske vlasti zbog kvalitetnog upravljanja novonastalom krizom i spremnosti da bitne informacije podijele s građanima.
Međutim, SZO se zbog postupanja tijekom koronakrize našao na meti američkog predsjednika Donalda Trumpa. On je najavio da će SAD prestati financirati SZO, optuživši Organizaciju da je promovirala "kineske dezinformacije" i da je "znanstvenu zajednicu zakinula za osnovne podatke". Također, dodao je i da je SZO tvrdio da se koronavirus "ne prenosi s čovjeka na čovjeka, unatoč izvješćima i jasnim dokazima koji su pokazivali suprotno".
Na Trumpove optužbe odgovorio je doktor Mike Ryan, izvršni direktor SZO-ova Programa za izvanredne okolnosti.
Associated Press je 2017. godine objavio da SZO troši 200 milijuna dolara na godinu samo na putne troškove, što je više nego što odvaja za borbu "protiv side, tuberkuloze i malarije zajedno"
"Svijet smo obavijestili 5. siječnja i sustavi su diljem svijeta, uključujući SAD, 6. siječnja počeli s aktiviranjem svojih sustava za upravljanje krizama."
Među kritičarima Trumpove odluke jest i osnivač Microsofta Bill Gates, koji smatra da je taj potez "opasan koliko i zvuči" i da rad SZO-a usporava "širenje koronavirusa i ako taj rad bude zaustavljen, niti jedna organizacija ga ne može nadomjestiti".
Izostanak američkog novca mogao bi imati velik utjecaj na funkcioniranje Svjetske zdravstvene organizacije. Naime, SZO se financira iz dva glavna izvora, od kojih su prvi obvezni doprinosi koje plaćaju države članice. Veličina tih doprinosa razmjerna je broju stanovnika i bogatstvu određene zemlje. Drugi se pak izvor tiče dobrovoljne uplate raznih zemalja i organizacija, koji čine najveći izvor novca. SAD trenutačno uplaćuje 15 posto dobrovoljnih prihoda te 22 posto obveznih doprinosa.
Pitanje Tajvana i Kine
Utjecaj Kine vidljiv je i kada je u pitanju Tajvan. Naime, potkraj ožujka, na hongkonškoj televiziji emitiran je intervju s Bruceom Aylwardom, jednim od čelnih ljudi SZO-a. Kada ga je novinarka Yvonne Tong pitala hoće li SZO ponovno razmotriti mogućnost pristupa Tajvana toj organizaciji, on je nastavio samo tiho gledati u ekran. Zatim je rekao da nije čuo pitanje i predložio da mu se postavi iduće. Nakon što je Tong nastavila govoriti o Tajvanu, videopoziv je prekinut. Kad je veza opet uspostavljena, Tong je ponovno htjela čuti Aylwardov komentar o Tajvanu, ali ju je on kratko podsjetio da su već govorili o Kini i nedugo zatim završio intervju.
Dakako, pritom nije mislio na Republiku Kinu, kako glasi službeni naziv Tajvana, nego na Narodnu Republiku Kinu koja Tajvan smatra ‘odbjeglim‘ dijelom svoga teritorija koji namjerava vratiti. Iako ima svoj ustav i demokratski izabrano vodstvo, Tajvan nije član Ujedinjenih naroda, a kao državu ga danas priznaje samo dvadeset drugih zemalja. Međutim, do 1971. godine, kada je UN službeno priznao i primio NR Kinu, Tajvan je kao predstavnik Kine sjedio u Vijeću sigurnosti UN-a, a njegovu su vladu mnoge zapadne države smatrale jedinim predstavnikom kineskoga naroda.
Budući da nije član UN-a, Tajvanu je onemogućeno članstvo u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji pa se statistike iz Tajvana u vezi s pandemijom COVID-19 jednostavno zbrajaju s kineskima
Budući da nije član UN-a, Tajvanu je praktički onemogućeno članstvo u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji pa se statistike iz Tajvana glede pandemije COVID-19 jednostavno zbrajaju s kineskima.
Zbog toga su neke zemlje zabranile ulazak na svoj teritorij građanima Tajvana jer se čini da je stanje u obje zemlje jednako, iako Tajvan ima mnogo manje zaraženih nego Kina. Također, tajvanski čelnici se žale da ih, unatoč tome što dijele korisne informacije o svojim slučajevima i preventivnim metodama, Svjetska zdravstvena organizacija ignorira i ne uključuje u dnevna izvješća.
Nakon nezgodna intervjua s Aylwardom, SZO je objavio da bi pitanje članstva Tajvana trebalo biti postavljeno državama članicama, a ne osoblju organizacije. Objašnjeno je da SZO surađuje sa svim zdravstvenim sustavima koji se suočavaju s pandemijom koronavirusa, uključujući i tajvanski. Također, kratko je spomenuto kako je broj slučajeva na Tajvanu nizak u usporedbi s brojem stanovnika te da se prati daljnji razvoj događaja.
Kritike iz prošlosti
Koronavirus nije prva epidemija koja je iznjedrila kritike SZO-a. Naime, Associated Press je 2017. godine objavio da SZO troši 200 milijuna dolara na godinu samo na putne troškove, što je više nego što odvaja za borbu "protiv side, tuberkuloze i malarije zajedno". Kao i danas, SZO je i tada funkcionirao uz pomoć dobrovoljnih donacija, ali istodobno nije pod kontrolu mogao staviti ljude unutar organizacije. Službenici unutar SZO-a rekli su AP-u da je se pravila opetovano krše te da putovanja avionom u najvišoj klasi i odsjedanje u hotelima s pet zvjezdica prolazi nekažnjeno.
Ništa bolje nije ni kada je u pitanju pružanje humanitarne pomoći u Siriji. Humanitarna radnica Simone Jeger još je prošle godine upozoravala da su, iako Ujedinjeni narodi to ne mogu javno priznati, humanitarne operacije u Siriji "predane na volju" režima Bašara al Asada.
"Gotovo sav novac donatora UN-u – oko četiri milijarde dolara koji su prikupljeni do kolovoza 2016. godine – kanalizirano je kroz Damask, a velika većina završava u džepovima Bašara al Asşada i njegovih prisnih prijatelja. Režim diktira kamo ide pomoć UN-a", rekla je Jeger
To se stanje, čini se, nastavilo i tijekom epidemije koronavirusa. Iako su susjedne države poput Turske potvrdile da je zaraženo više desetaka tisuća osoba, Sirija tvrdi da je broj zaraženih još dvoznamenkast. Nima Saed Abid, sirijski predstavnik pri SZO-u, rekao je da u toj državi očekuju "više slučajeva i sukladno tome obavljamo pripreme". Dodao da je rizik od širenja velik, pogotovo u kampovima i zatvorima. Međutim, kako je napisao u e-poruci poslanoj Simone Jeger, SZO zatvorenicima može pomoći samo ako to režim zatraži te da SZO za sve informacije ovisi o režimskom ministarstvu zdravstva.
