Od ljeta 2013., kada je Hrvatska službeno ušla u Europsku uniju, ni jedna druga država nije primljena u tu zajednicu. Od početka ruske invazije na Ukrajinu apelira se na Europsku uniju da ta država po hitnom postupku bude primljena kao članica. S druge strane, jedan drugi dio Europe stavljen je na čekanje. Zemlje Zapadnog Balkana već su godinama pri vrhu liste potencijalnih članica, no značajnijeg pomaka nema već desetak godina.
Proces pristupanja
Proces pristupanja neke zemlje EU podrazumijeva ispunjavanje seta političkih, ekonomskih i pravnih uvjeta te je podijeljen na nekoliko etapa. EU je za balkanske države kreirala "Proces stabilizacije i pridruživanja" koji upućuje na dvostruki cilj, a to je stabilizacija država Zapadnog Balkana te njihovo pridruživanje EU.
Viši znanstveni suradnik dr. sc. Hrvoje Butković s Instituta za razvoj i međunarodne odnose ističe da se radi o višegodišnjem procesu čije trajanje ovisi o političkoj volji obje strane, ali i o početnoj usklađenosti države pristupnice s propisima i vrijednostima EU. To znači da je put prema članstvu u EU za neku državu onoliko težak koliko ta država odstupa od pravosudnih, administrativnih i gospodarskih normi EU.
Sve zemlje Zapadnog Balkana imaju Sporazume o stabilizaciji i pridruživanju s Unijom, koji otvaraju put trgovinskoj suradnji i usklađuju zemlje regije sa standardima EU. Crna Gora i Srbija započele su pregovore o članstvu. U ožujku 2020. Europsko vijeće složilo se otvoriti pregovore o pristupanju s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Kosovo je pak zahtjev za članstvom podnijelo u prosincu.
'Turski scenarij'
Nakon sastanka u Tirani u prosincu, status kandidatkinje je nakon godina čekanja dobila Bosna i Hercegovina. Profesorica s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu dr. sc. Nedžma Džananović ističe da je takva politička odluka o statusu kandidata bila jednako moguća i prije deset godina.
"Kako biste razumjeli razmjere naše frustracije, i s domaćim političarima, ali i s pristupom EU, podsjećam da je BiH svoj put prema EU započela s Hrvatskom i Sjevernom Makedonijom. Pokušajte, dakle, zamisliti kako bi bilo da je i Hrvatska sada još uvijek na čekanju pred vratima Europske unije", objašnjava profesorica Džananović.
Premda svaka od zemalja Zapadnog Balkana ima specifične probleme, Džananović tvrdi da se ne može reći da su politički, ekonomski ili, primjerice, indikatori korupcije bitno "drukčiji ili lošiji u BiH u odnosu na druge zemlje iz regije". No, ona unatoč tome nema "jednaki i korektan tretman" od strane EU u usporedbi s državama iz okruženja.
Također, Džananović naglašava da bi se svakoj od država iz zapadnobalkanske regije mogao dogoditi "turski scenarij", odnosno dugotrajni proces koji će kroz vrijeme izgubiti smisao i u kojem se strane, iako formalno bliske, udaljavaju jedna od druge. S druge strane, Butković u središte problema stavlja Europsku uniju kao glavnu i odgovornu za određivanje tijeka tog procesa.
"Unija bi trebala pronaći formulu za premošćivanje jaza između izazovnih i nikad viših zahtjeva članstva s jedne i niskih kapaciteta država Zapadnog Balkana za njihovo ispunjavanje, s druge strane", kaže Butković.
Regionalne suradnje
Iako su odnosi u regiji još uvijek kompleksni, uz velike napore i podršku EU, uspjeli su se normalizirati i ostvaren je značajan nivo suradnje. Butković smatra da države Zapadnog Balkana surađuju koliko mogu, dok Džananović ističe da postoje neki zajednički interesi i teme koje zahtijevaju viši nivo koordinacije, no da je sve to daleko od optimalnog nivoa suradnje.
"Da bi mogli raditi na tome, nedostaje međusobnog povjerenja na političkom nivou, kao i značajni iskoraci na rješavanju otvorenih bilateralnih pitanja. Ta se otvorena pitanja veći dio vremena drže po strani, da bi ih povremeno odmrznuli i podgrijali, obično u predizbornim ciklusima. To je stalan izvor tenzija", objašnjava Džananović.
Nastavak proširenja na zemlje Zapadnog Balkana bio je visoko pozicioniran cilj hrvatskog presjedanja Vijećem EU-a u prvoj polovici 2020. godine.
"To je u prirodnom interesu Hrvatske koja je zbog svog zemljopisnog položaja više nego druge države članice izložena negativnim ekonomskim, političkim i sigurnosnim posljedicama zastoja u politici proširenja", kaže Butković.
Kao bitan faktor pomoći, Džananović ističe i to što je veliki broj relevantnih dokumenata i informacija dostupan na hrvatskom jeziku, što ga čini jednostavnim za korištenje većini na Zapadnom Balkanu. Tu vrstu pomoći, kao i kontinuiranu načelnu podršku procesu proširenja zaista treba cijeniti, tvrdi Džananović te dodaje da je "glas Hrvatske glas u korist bržeg i svrsishodnijeg proširenja, politike proširenja koja čini razliku".
