Putovanja su lijek za dušu, pogotovo kada ste mladi i kada možete profitirati na osnovu toga što ste mladi. U serijalu S iksicom na putu, iz ljubavi prema putovanjima i studentskim povlasticama, donosimo priče koje istražuju koliko daleko se može stići s iksicom u džepu i znatiželjom u koferu.
***
Bečka šnicla i krumpir salata. Obavezan, a ujedno i najdraži meni nedjeljnih ručkova na našim prostorima slučajno je i moja prva asocijacija na austrijsku prijestolnicu. Vjerujem da bi i mnogi drugi svestrani putnici s Balkana Beč svrstali upravo u kategoriju gradova klasika, gradova koji su must have za posjetiti, ali nikad ne dosade, baš kao ni pohanci i krumpir nedjeljom.
Sličnog sam razmišljanja bila i ja, kada sam se krajem siječnja odlučila ponovno vratiti u Beč. Bez obzira što mi je ovo jubilarni treći put u životu, nadala sam se potpuno novom iskustvu i širenju svojih vidika. Koga lažem, zapravo sam samo htjela "da mi guzica vidi puta", a s obzirom na blizinu i pristupačnost, Beč se nametnuo kao logična destinacija.
Tri dana zvuče kao solidan bijeg od svakodnevnice, pogotovo kada putujete s prijateljicom, a slučajno ste obje i studentice, kojima su na raspolaganju sve blagodati jedne male kartice znane kao iksica. Upravo su iksica, nešto malo dobre organizacije i puno dobre volje sastojci koji su vam sasvim dovoljni da smiješate svoju bečku avanturu.
Što vam je potrebno da se sigurno smjestite u Beču?
Svi putevi vode u Beč. I to doslovno jer do njega iz Zagreba možete putovati autobusom ili avionom za samo 19 eura po osobi, vlakom za oko 27 eura te osobnim automobilom, iako će vas ta opcija najviše koštati s obzirom na cijene goriva i vinjeta za Sloveniju i Austriju.
Prijateljica i ja smo se baš zbog te činjenice, nipošto zato što nijedna nema položeni vozački, odlučile da će naše prijevozno sredstvo biti autobus. Dva kofera, dva ruksaka, dva fotića (jedan digitalni i jedan analogni jer volimo vintage stvari) i bile smo spremne za petosatni put prema gradu na lijepom plavom Dunavu.
Naravno, osim planiranja kako stići na destinaciju, dosta je važno odrediti i gdje ćete odsjesti. Nepisano pravilo koje (nažalost) poštuje gotovo svaka metropola glasi da što ste bliže gradskom centru, to ćete više potrošiti na smještaj, bio on hotelski, hostelski, motelski ili apartmanski. Stoga morate biti pametniji i nadmudriti to pravilo. Ili imati još malo sreće pa naletjeti na hotelski smještaj u glavnoj bečkoj ulici, Mariahilfer Straße, sa dvokrevetnom sobom i doručkom za 222 eura za tri noćenja. Bila to sreća ili pomno planiranje da naš odlazak u Beč bude u razdoblju nakon završetka božićne i prije početka ljetne sezone, prijateljica Lana i ja smo se odlučile za opciju koja nam se ponudila. Je li se ona isplatila, e to je već drugi par rukava.
Da se ne lažemo, smještaj u Urban Budget Hotelu se cjenovno u potpunosti isplatio. Nije nam bilo potrebno puno osim čiste sobe s kupaonicom i doručkom. No, malo razočarenje ipak je bio nedostatak Interneta u sobama. Zato smo tugu nad praznim Wi-Fi crticama noćima uglavnom utapale u gledanju prijenosa WWE-a (to vam je ono američko hrvanje u kojem se proslavio John Cena) na njemačkom. Da, na njemačkom. Nemate pojma kako je zabavno gledati nabildane Amerikance u šarenim gaćicama kako se nabacuju jedni s drugima po ringu uz njemačku sinkronizaciju (koju izvodi samo jedan glumac naravno).
Kako smo skoro bankrotirale u palači, ali spasile stvar iskicom i bečkim odreskom
Sami grad Beč zaista obiluje turističkim i kulturnim znamenitostima, kao i zabavnim atrakcijama. Mnoge su od njih i studentski prihvatljive, što je dodatan bonus. Prvi službeni dan našeg otkrivanja Beča odredile smo za odlazak u palaču Schönbrunn i Zoološki vrt jer ako već dolazimo u carski grad, red je da se odmah bacimo na carsku razinu razgledavanja. Prostrani vrtovi i raskoš palače koja je služila kao ljetna rezidencija dinastije Habsburg lako će vas, ako ne pozlatom i srebrninom na svakom koraku, onda zasigurno cijenom obilaska, uvjeriti da barem na trenutak živite život carice Sissi. Ali stvarno, 38 eura, koliko košta redovna ulaznica za razgledavanje palače, ne ulijeva nadu u isplativost pisanja ovog serijala. Zato hvala Sveučilišnom računskom centru na ideji iksice s kojom je naš ulaz u muzej koštao 31,50 eura. Okej, nije neki ogroman popust, ali je popust.
U palači možete vidjeti raskošne interijere soba habsburških careva i carica, ali i prelijep vanjski kompleks vrtova s vidikovcem. Pogled s njega još je ljepši, s obzirom da je obilazak vrtova i fontana besplatan. Kada smo se spustile s vidikovca skrenule smo ravno prema Zoološkom vrtu. Iako je najstariji na svijetu, nažalost ne nudi pogodnosti za mlade i studente te smo morale platiti punu cijenu ulaznice od 29 eura. Ipak, za nas je vrijedilo platiti toliko zbog predivnih pandi i žirafa koje su samo neke od 600 životinjskih vrsta koje se mogu vidjeti.
Četiri sata razgledavanja i 10.000 koraka kasnije, poprilično smo postale gladne pa smo se odlučile vratiti u stari centar grada. Do svih lokacija dolazile smo javnim prijevozom koji u Beču funkcionira jednostavno i pristupačno. Karte nisu preskupe (3,10 eura za bilo koju vožnju autobusom, tramvajem ili U-bahnom), a ako se ostaje više dana, najisplativije su 24-, 48- ili 72-satne karte. U strogom centru, točnije na Grabenu, gdje smo napokon uživo vidjele katedralu sv. Stjepana, kao i njezinu unutrašnjost za nula eura, odlučile smo ručati. U restoranu Schachtelwirt jele smo odličan bečki odrezak sa salatom, krumpirom i umakom od brusnica za 12 eura. S krasnim ambijentom i vrlo pristupačnim domaćinima, smatramo da nam se isplatilo, iako se nije radilo o jednom o razvikanih austrijski restorana. Popodne nam je prošlo u šetnji centrom starog grada, a dan smo zaokružile izlaskom na koktele u Mariahilfer Straße.
Beč u tri čina: poljubac, buvljak i rollercoster
Drugi dan započele smo mirnijim tempom, ali jednako ambiciozno, odlaskom u dvorac Belvedere. Jedan od „velike četvorke“, Belvedere, osim što izgleda kao savršena kulisa za povijesni film, krije bogatu umjetničku zbirku austrijskih slikara i umjetnika. Među njima je i djelo koje ste sigurno vidjeli na plakatima, bilježnicama, majicama ili barem udžbeniku iz likovne umjetnosti, Poljubac Gustava Klimta. Vidjeti ga uživo drugačiji je doživljaj nego gledati ga na Pinterestu ili omotu bilježnici. Studentska ulaznica ponovno je bila blaža prema našem budžetu nego redovna, s cijenom od 15,50 eura, kojom smo mogle razgledati cijeli umjetnički kompleks dvorca.
Nakon kulture, trebalo je nahraniti i želudac pa smo se zaputile na Naschmarkt. Najbolje ću vam opisati Naschmarkt kao spoj Hrelića i Dolca u jednom. Bile smo okružene štandovima sa začinima, sirevima, autohtonom austrijskom hranom, kao i vintage stvarima poput bundi, starih novčića, posuđa, nakita i igračaka.
Predvečer smo provele u MuseumsQuartieru, najvećem muzejskom kvartu u Europi, koji spaja čak 12 različitih muzeja. Bili više ljubitelj prirode, povijesti umjetnosti ili tehnologije i znanosti, svakako se morate zaputiti u MuseumsQuartier jer će vas zasigurno neki od muzeja oduševiti, kao i vijest da većina njih ima reduciranu, studentsku ulaznicu.
Treći, ujedno i naš posljednji dan u Beču, bio je rezerviran za nešto opušteniji oproštaj od grada. Jutro smo provele u zabavnom parku Prater. Sam ulaz u park je besplatan, što je glazba za studentske uši, a plaćaju se samo atrakcije na koje se odlučite. Šetnja alejama i pogled na poznati veliki kotač bili su savršen način da zaokružimo bečku priču bez ikakvog stresa za nas i naš novčanik. Ipak, iako nam se 15 eura po osobi učinilo previše za jedan krug na kotaču, približno istu cijenu uspjele smo potrošiti na vožnju autićima koji se sudaraju, jedan rollercoster i nekoliko igara u igraonici. Ali hej, iskreno, bilo je zabavno (pogotovo rollercoster).
Ručak smo riješile u Grabenu, kao i popodnevnu kavu i krišku Sacher torte u jednom od definitivno najslađih kafića u Beču, Kleines cafeu. Fanovi filma "Prije svitanja" sigurno će odmah znati o čemu se radi, ali zaista, atmosfera, ljubaznost konobara, hrana bile su jednako slatke i romantične kao i na susretu Celine i Jessea.
Isplati li se Beč studentima?
Beč, s obzirom na svoju dugu kulturnu i turističku povijest, možda na prvu ne djeluje kao jeftina destinacija, ali uz dobru organizaciju i studentsku iksicu moguće je doživjeti ga bez pretjeranog opterećenja budžeta. Kada se sve zbroji, tri dana u Beču izašla su nas oko 250 eura po osobi, računajući put, smještaj, atrkacije, hranu i prijevoz po gradu. Zahvaljujući iksici, uštedjele smo oko 30 eura na atrakcijama sa studentskim ulaznicama, a do maksimuma smo iskoristile i sve besplatne atrkacije. Može se reći da popusti u muzejima, učinkoviti javni prijevoz i jasno strukturiran grad čine Beč savršenim izborom za studentsko putovanje od nekoliko dana.
Upravo tri dana bila su dovoljna da vidim zašto je Beč redovito na vrhu ljestvica najkvalitetnijih gradova za život i zašto mu se mnogi, pa tako i ja od sada, redovito i s veseljem vraćaju. Uspio mi je pokazati sva svoja lica – ono carsko, ono kulturno, ali i ono studentsko. Upravo zato je definitivno zaslužio svoje mjesto u serijalu S iksicom na putu. Tako da, preporučujem da spakirate kofer i svoju iksicu, ponovite malo njemački, nagovorite prijateljia ili prijateljicu da vam se pridruži i krenete za Beč.
