Tradicija uzgoja i suživota s hrvatskim ovčarom službeno je upisana u Registar nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, objavio je Večernji list. Ovom odlukom potvrđena je kulturna i povijesna vrijednost domaće pasmine.
Odluku je donijela Uprava za zaštitu kulturne baštine i Ministarstvo kulture i medija na inicijativu Matičnog kluba hrvatski ovčar iz Đakova kao predlagatelja te Društva ljubitelja hrvatskih ovčara iz Karlovca i Kluba hrvatski ovčar Zagreb kao sunositelja. Iz MKHO Đakovo poručili da ih ovo priznanje obvezuje na daljnje čuvanje baštine.
Hrvatski ovčar najstarija je izvorna hrvatska pasmina. Hrvatski ovčari su životinje koje traže i vole biti u ljudskom društvu. Poznate su po inteligenciji i odanosti obitelji. Na području Slavonije, Baranje i Srijema tradicija uzgoja ove pasmine ima dugogodišnju povijest. Pasmina je bila pomoćnik pastirima u čuvanju stada. Predstavlja simbol povezanosti čovjeka, životinje i prostora. S postupnim slabljenjem uloge pastirskog psa, jača interes ljubitelja životinja i stručnjaka za hrvatskim ovčarom.
Hrvatski ovčari su živahni, temperamentni, radišni i pažljivi psi. Otporni su na oboljenja i lagani su za održavanje. Prema djeci je pažljiv i tolerantan. Izvrstan je pas za aktivne obitelji.
Veterinar Stjepan Romić prvi je započeo uzgoj ove pasmine 1935. godine na području Đakova. Točno 16 godina kasnije, Otto Rohr postavio je prvi standard za ovu pasminu. FCI priznaje hrvatskog ovčara 1969. godine. Prema FCI klasifikaciji spada u grupu Ovčarskih pasa.
Hrvatska, uz ovčare, ima još četiri priznate pasmine koje su kandidati za isto priznanje. To su istarski kratkodlaki gonič, istarski oštrodlaki gonič, posavski gonič i najpoznatija pasmina – dalmatinac.
