Biti novinar nije jednostavno. Ovaj posao često donosi mnogo emocija. Nervozu prije intervjua, frustraciju sa sugovornicima ili tjeskobu zbog nadolazećih rokova – to su samo neki od osjećaja s kojima se novinari redovito suočavaju.
Prva radionica Voices Festivala bila je posvećena emocionalnoj otpornosti u novinarstvu, a vodila ju je izvanredna profesorica Maja Šimunjak s Middlesex University u Londonu. Šimunjak je autorica knjige "Managing Emotions in Journalism" (Upravljanje emocijama u novinarstvu), u kojoj istražuje kako se novinari suočavaju s emocionalno zahtjevnim situacijama. Na radionici su sudjelovali novinari iz cijele Europe, želeći razviti svoje vještine emocionalne inteligencije i otpornosti.
Strategije upravljanja emocijama
Prema Šimunjak, novinari koji ne upravljaju svojim emocijama na pravilan način mogu razviti simptome poput stresa, iscrpljenosti, napada panike ili čak sagorijevanja na poslu. Upravo zato, vještina upravljanja emocijama postaje jedna od najvažnijih za novinarsku profesiju.
"Ako je vaša emocionalna otpornost viša, poboljšava se i vaš rad i vaše opće blagostanje", istaknula je Šimunjak. Kako bi novinarima pomogla u boljem upravljanju emocijama, ponudila je nekoliko praktičnih savjeta:
- Kontrola digitalne tehnologije – "Novinari trebaju razviti svjestan odnos prema svom telefonu i pažljivo birati informacije koje konzumiraju."
- Razgovor s kolegama – "Možda zvuči banalno, ali razgovor s kolegama može pomoći da situacija ne izgleda toliko loše koliko se čini."
- Postavljanje granica između posla i privatnog života – "Novinarstvo je profesija koja može u potpunosti preuzeti vaš život, stoga je važno baviti se aktivnostima izvan novinarstva kako biste stvorili distancu i postali bolji novinar."
Pozitivne reakcije sudionika
Španjolska novinarka Montse Montaos naglasila je kako se važnost ove teme ne smije zanemariti.
"Za mene je ovo izuzetno važna tema. Kad tek počnete raditi, ne znate kako reagirati u određenim situacijama, a nitko vam to ne objasni. Mislim da trebamo više pažnje posvetiti upravljanju emocijama kako bi mladi novinari znali što ih čeka na terenu."
Radionica je bila interaktivna, s mnogo prostora za dijalog i razmjenu iskustava. Sudionici su, primjerice, trebali napisati koje emocije im najviše stvaraju poteškoće u upravljanju. Jedan od najčešće spominjanih problema bio je sindrom uljeza – osjećaj da osoba "nije dovoljno dobra da bi bila novinar" ili da "ne pripada svijetu novinarstva".
Will Cope, jedan od sudionika radionice, podijelio je svoje iskustvo s ovim problemom.
"U novinarstvo sam ušao jer volim radio i audio, ali nisam studirao novinarstvo – završio sam povijest. Kad sam započeo karijeru, osjećao sam se kao uljez, uvjeren da nisam dostojan novinarske profesije. No, nakon više od 20 godina iskustva shvatio sam da su te sumnje bile neutemeljene. Dobio sam priliku u novinarstvu jer su ljudi prepoznali moj talent, a osjećaj nepripadanja postojao je samo u mojoj glavi."
Cope je zaključio kako mu je radionica bila iznimno korisna, ne samo njemu, već i budućim generacijama novinara.
"Uvijek trebamo razmišljati o načinima kako pomoći sljedećoj generaciji novinara. Ako tek započinjete karijeru, savjetovao bih vam da se ne opterećujete time da budete savršeni u svemu što radite. Nemojte previše analizirati svaki korak, već se fokusirajte na ono što možete kontrolirati."
Tekst je nastao u okviru ERASMUS BIP-a NEXTGEN VOICES koji je organizirao FPZG.
