Tribina "Etika u novinarstvu - moć riječi i granice odgovornosti" okupila je stručnjake iz različitih područja interesa i sektora, povodom intervjua u magazinu Glorija s redateljem Daliborom Matanićem i kasnije isprike uredništva.
Moderator događaja bio je Ivan Nekić, novinar Faktografa, a sudjelovali su Nebojša Paunović iz Ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, istraživačica i konzultantica za rodnu ravnopravnost Dunja Bonacci Skenderović te profesorica Dina Vozab, koja je predstavila rezultate regionalnog istraživanja o seksualnom uznemiravanju novinarki provedenog u suradnji sa Sindikatom novinara Hrvatske.
Hrvatska kultura šutnje
Komentar iz publike "kod Matanića je priča da se znalo, ali se šutjelo", otvorio je temu odnosa moći i dugotrajne kulture prešućivanja u Hrvatskoj. Jedna od sugovornica iz publike naglasila je da "postoje obrasci ponašanja ljudi na poziciji moći koji koriste tu moć da izrabljuju žene koje su podređene", čime je označila smjer daljnjeg razgovora o odgovornosti medija i urednika.
Dunja Bonacci Skenderović kritički se osvrnula na Glorijinu reakciju.
"Mislim da je isprika urednice Glorije loša. Zapravo se taj intervju nije smio dogoditi, onog trenutka kad je taj intervju izašao, brojne feministkinje i nevladine organizacije su prozvale članak na društvenim mrežama", istaknula je i dodala da je "članak dobro napisan, ali je falila puno šira priča, kod nas se žene boje i pitanje je hoće li taj slučaj zapravo doći do kraja".
Bonacci Skenderović je naglasila da njezino iskustvo proučavanja brojnih članaka o femicidu pokazuje kako mediji često daju prednost senzacionalizmu, zanemarujući pritom žrtvu, ženu koja je pretrpjela nasilje ili je, u najtežim slučajevima, ubijena.
Nebojša Paunović je upozorio na ponavljajuće obrasce u načinu na koji mediji oblikuju priče i istaknuo da je problem medija kod ovakvih izvještavanja u tome što se izvještavanje svodi na to da se počinitelj stavlja u poziciju žrtve.
Medijska odgovornost nadilazi izvještavanje
Predstavljeni su podaci o seksualnom uznemiravanju novinarki na radnom mjestu gdje saznajemo da je prosječno svaka druga novinarka na radnom mjestu doživjela neki oblik uznemiravanja, a Dina Vozab istaknula je da medijska odgovornost nadilazi samo izvještavanje.
"Dajemo prostor nekome da definira stvarnost, da legitimira neke postupke i ideje", napomenula je i objasnila da napadi češće pogađaju žene na početku karijere.
"Kad je žena najranjivija, mlada, na početku karijere i kada ima nesigurnu poziciju tada se počinju događati napadi. Oni vide tu lošu radnu poziciju i radna prava kao neki preduvjet, na temelju čega se onda uznemiravanje dogodi".
Posebno je istaknula razlike u prijavljivanju.
"Fizički napadi koji najčešće dolaze izvan redakcije, najviše se prijavljuju, dok ono što se događa unutar redakcije, poput diskriminacije, seksističkih komentara i seksualnog uznemiravanja se najmanje prijavljuje".
U raspravi je spomenut i slučaj novinarke Melite Vrsaljko koji se odnosi na dva uzastopna fizička napada tijekom snimanja ilegalnog odlagališta otpada u Nadinu, mjestu u blizini Zadra, nakon čega je, unatoč tome što je bila žrtva, zajedno s napadačem proglašena krivom za narušavanje javnog reda i mira, uz komentar da zakonski okvir nerijetko ostavlja i žrtve i novinare u praznom prostoru nejasnih procedura.
Nadovezujući se na to, Vozab je dodala: "Vidimo da napadi s viših pozicija moći prouzrokuju nasilje. Novinarke jesu često meta nasilja, mislim da se o tome treba puno razgovarati."
Tribina je tako otvorila niz pitanja o tome kako mediji oblikuju javni prostor, kako izvještavaju o nasilju i kako se postavljaju prema moći, ali i koliko su novinarke izložene pritiscima i oblicima nasilja koji ostaju nevidljivi dok se o njima ne progovori javno.
