Sad već dulje živim u Hrvatskoj nego što sam živio u Sudanu, kaže Sam Bushara. Nakon više od trideset godina ovdje smatra se Zagrepčaninom. No osim što se druži s Hrvatima, on se druži i s mnogima koji su iz Afrike došli u Hrvatsku.
Svi smo isti
Neki od njegovih prijatelja odlučili su potkraj ožujka održati hrvatsko-afričku konvenciju (CRO-AFRO Convention) kojom su prikazali koliko naša i afrička kultura imaju zajedničkoga, ali i različitoga, te kako se nadopunjuju. Glavni organizator konvencije je Mamadou Ablaysi Seydi. On je htio putem ove konvencije skupiti novac koji bi se poslije iskoristio za pomoć djeci bez roditelja i djeci koja su u bilo kojoj drugoj teškoj situaciji.
Napustiti svoju zemlju u potrazi za srećom, ljubavlju ili obrazovanjem nije lako, ali ponekad se dom može pronaći i u stranoj zemlji. Upravo se to dogodilo Samu Bushari, Abyiu Seydiu i njihovu prijatelju Commiu Baldeu.
"U Hrvatsku sam došao zbog ljubavi", prisjeća se Commi, jedan od sudionika na konvenciji, i dodaje da su Hrvati jako ljubazni i gostoljubivi. On svira djembe, tradicionalne afričke bubnjeve, čemu poučava i polaznike svojih radionica. Balde i Seydi imaju i svoj bend. Nastoje pomiješati afričku i hrvatsku kulturu i pokazati da su svi ljudi zapravo isti. Seydi uči i hrvatske tradicionalne plesove kako bi što bolje mogao kombinirati afričko s hrvatskim.
‘Jedne sam godine bio u Imotskom jer smo tamo imali koncert i kada sam hodao ulicom bilo mi je jako zanimljivo jer su ljudi gledali kroz prozore, a djeca zvala majke da dođu vidjeti crnca‘, prisjeća se Balde
Bushara ih je upoznao na jednom festivalu koji je on organizirao, a nakon toga su nastavili njegovati to prijateljstvo i sad ih smatra svojom braćom. Bavi se glazbom i pokušava njome pomoći djeci s posebnim potrebama. Osim glazbom, bavi se kiparstvom i izradom tradicionalnih afričkih maski. U Hrvatsku je došao da bi studirao na Fakultetu političkih znanosti, a nakon toga je odlučio ostati.
Jezik je nešto što spaja, ali i razdvaja ljude. Bushara smatra da nije sramota ne znati neki jezik i da to ne čini osobu manje vrijednom jer možda zna neki drugi koji ostali ne znaju.
"Jako mi je teško reći ‘ljudi‘ pa vrlo često kažem ludi i onda mi se svi smiju. Ima i nekih riječi na hrvatskom koje imaju drugo značenje na mom jeziku, na primjer ‘ina‘ znači mama", šali se Seydi, i ne percipirajući analogiju po kojoj su onda hrvatsku ‘mamu‘ kupili Mađari. On govori pet jezika, ali hrvatski još nije svladao.
Neka čudna prezimena
S druge strane, Balde bolje govori hrvatski i kaže da je najprije naučio psovke pa ga nitko nije mogao prevariti da kaže nešto pogrešno i da se nađe u neugodnoj situaciji. Naravno, Bushara se najbolje snalazi s našim jezikom jer je i najdulje ovdje. Uglavnom tvrde da nisu imali neugodnih situacija što se tiče rasizma, ali su doživjeli svašta neobično i zanimljivo. Balde smatra da je ljudima čudno kada vide nekoga kao što je on.
"Jedne sam godine bio u Imotskom jer smo tamo imali koncert i kada sam hodao ulicom bilo mi je jako zanimljivo jer su ljudi gledali kroz prozore, a djeca su zvala svoje majke da dođu vidjeti crnca," prisjeća se Balde. Drugom prigodom, dok je bio na nekom festivalu u blizini Splita otprilike desetak ljudi je počelo trčati prema njemu kako bi ga pozdravili i zaželjeli mu dobrodošlicu.
Budući da dosta ljudi u Hrvatskoj nije imalo nikakvog doticaja s Afrikom, oni organiziraju i put u Senegal. Sredstva koja se prikupe ići će u dobrotvorne svrhe kao i sredstva od konvencije. No nisu samo Hrvati oni koji se čude nekim afričkim detaljima nego su i Afrikancima čudne neke stvari u Hrvatskoj.
"Meni su ovdje čudna prezimena. Nama su jako važni preci i nemamo prezimena nego umjesto toga uzimamo imena naših djedova, tako znamo odakle potičemo. Zato su mi čudna prezimena jer mi nitko ne može reći kako su nastala, a dosta ljudi ima smiješno ili komplicirano prezime", zbunjen je Bushara.
