S komoda, vitrina i televizora premjestili su se na švedsku pozornicu, modne piste i buvljake – heklanje je, čini se, ponovno u modi. Hrvatska kulturna baština i kukičanje imaju dugu zajedničku povijest koja se pronalazi na narodnim nošnjama, u muzejima i tabletićima balkanskih baka. A upravo su oni 2024. godine s Baby Lasagnom podijelili trenutak slave na Eurosongu u Malmöu.
Iako se mislilo kako će heklanje u potpunosti nestati na našim područjima, ono je danas vrlo živo. Taj se zanat, naime, na svjetsku kreativnu scenu vratio 2020. za vrijeme pandemija koronavirusa. Heklane tvorevine danas ne stvaraju samo bake, nego i mladi, a svoje su tržište ti uradci pronašli na buvljacima i društvenim mrežama.
Što je heklanje?
Heklanje ili kukičanje, inače, proces je izrade tkanine koncem ili vunom. Često se uspoređuje s pletenjem, koje je kod nas još poznato kao i štrikanje. No, unatoč usporedbama, te se dvije vještine znatno razlikuju što se najviše primjećuje u izgledu heklanih, naspram pletenih uradaka. Razlikuju se i po tehnikama u načinu izrade, pri čemu se u heklanju koristi samo jedna kukica za heklanje, a u pletenju dvije igle.
Heklanje kao hobi poznat je po svom smirujućem učinku. S obzirom na to da zahtijeva znatnu koncentraciju, oni koji se bave ovim hobijem lako se "izgube" u petljama svojih uradaka koje im odvraćaju pažnju od svakodnevice. Umirujući učinak upravo je i ono što je heklanju privuklo 23-godišnju studenticu Akademije dramske umjetnosti, Emu Vranić.
"Bila sam jako zauzeta obavezama na fakultetu i trebao mi je hobi koji je drugačiji, uz kojeg mogu misli odmaknuti od drugih stvari. Pročitala sam negdje da heklanje pomaže pri regulaciji stresa, pa me to još više motiviralo", rekla je Vranić. Heklanjem se bavi već više od dvije godine, a svoje uratke dijeli na svom Instagram profilu @mellow._crochet_.
"Imala sam 21 godinu kada sam krenula. Oduvijek sam voljela raditi nešto s rukama, pa kada sam otkrila da postoji potencijal da sama stvaram fizičke igračke, odmah sam bila zainteresirana", rekla je.
Mlada je studentica zanat učila putem YouTubea. Govori kako je krenula s neodređenim oblicima kojima je učila tehnike i terminologiju, no njezin je prvi uradak bila malena plišana žaba. Objasnila je kako je njezin, tada još novi hobi, a danas već i oblik zarade, bio popraćen podrškom prijatelja i obitelji, no pronašle su se i nešto drugačije reakcije.
"Dobivala sam i komentare da je to bapski hobi, ali generalno od starije populacije, tako da bih rekla da su se većinom šalili", rekla je Vranić.
Popularizacija na društvenim mrežama
Na štandovima zagrebačkih buvljaka heklani proizvodi nisu rijetkost. Upravo suprotno. Na brojnim se štandovima mogu pronaći heklane torbe, plišane igračke, privjesci, modni dodatci i još mnogo toga, a iza njih se pak mogu susresti i mladi kreatori poput Vranić koja kaže da je interes za tim uradcima velik.
"Ostala sam pozitivno iznenađena količinom narudžbi i uspješnosti prodaje na raznim buvljacima", rekla je.
Rast popularnosti dogodio se tijekom karantene kada je zanat dobio na zamahu na društvenim mrežama. U preteku slobodnog vremena mnogi su se okrenuli učenju novih hobija, kako slikanju, pečenju te radu s keramikom i glinom, tako i heklanju. Ipak, Vranić smatra kako to nije jedini razlog, već da se popularizacija hobija poput heklanja može pripisati i promijeni vrijednosnih sustava među mladima.
"Mislim da svijest o manipulativnoj naravi konzumerizma raste među mladima, zbog čega više posjećuju buvljake, biraju second-hand odjeću i ručno rađene proizvode, umjesto da podržavaju ogromne marke i firme", objašnjava Vranić.
"Uz sve to, rekla bih da je svijet danas jako užurban, te da postoje mnogi, poput mene, koji su tražili izlaz iz hektične svakodnevice pa ga pronašli u mirnom radu vlastitim rukama", zaključila je.
Neovisno o razlogu, popularnost heklanja na društvenim mrežama je evidentna. Broj pretraživanja vezana uz pojam heklanja (eng. crochet) na YouTubeu raste već godinama. Na TikToku pod #crochet objavljeno je preko devet milijuna videozapisa na kojima korisnici dijele ideje, pokazuju svoje radove, objašnjavaju tehnike... Neovisno o načinu prikaza, pojedini sadržaji o heklanju skupe i po nekoliko milijuna pregleda.
Slično je i na Instagramu gdje #crocheting ima preko deset milijuna objava. Ema Vranić govori pak kako popularnost heklanja ne zaostaje ni u Hrvatskoj.
"Mislim da je heklanje u svom usponu. Sve više ljudi u Hrvatskoj otvara profile na društvenim mrežama na kojima pokazuju svoj napredak u heklanju, što inspirira druge da se i oni počnu baviti time ili nečim sličnim", kaže Vranić.
Sličnoj je mišljenja i Ana Škunca, 37-godišnja kreatorica, koja se već 15 godina bavi heklanjem i objavljuje ih te prodaje na Instagram profilu @junesmorning.
"Heklanje se i u Hrvatskoj počelo razvijati, ima puno malih obrtnika koji izrađuju prekrasne stvari", izjavila je.
Promjene koje je donijela popularizacija
Ana Škunca oduvijek je bila okružena ručnim radom s majkom koja je plela, jednom bakom koja je šivala i drugom koja je heklala.
"Tek krajem srednje škole ili početkom faksa krenula sam učiti sama, prvo štrikati, a zatim heklati, pokušavajući dešifrirati njemačke časopise i uz pomoć YouTubea koji je tada bio u samim začecima. U početku su to bili pokušaji heklanja odjevnih predmeta, a prva stvar koju sam naheklala bezvremenski je ‘bakin kvadratić‘", prisjetila se.
Od 2010-ih godina kada se počela baviti heklanjem, kaže, najviše se promijenila percepcija.
"Od nečega čime se bavila baka, došli smo do popularnog hobija među mlađom generacijom", rekla je.
"Kad sam tek počela, glavna asocijacija vezana uz heklanje bili su tabletići. Danas je heklanje ušlo u trendove, imitacije heklanja čak i u brzu modu, a hekla se sve od odjevnih predmeta, modnih dodataka do igračaka i ukrasa", govori Škunca te navodi kako je uspon popularnosti donio mnoga poboljšanja prakticiranju zanata. Navodi kako su materijali, uzorci i razna uputstva za početnike postali znatno dostupniji. Popularizacija, kako kaže Škunca, pokazala je da svatko može naučiti heklati.
"Za počinjanje s heklanjem nije potrebno puno skupih ulaganja, sasvim su dovoljni jedna kukica i jedno klupko vune", rekla je. No, popularizaciju su popratili i druge, manje pozitivne posljedice.
"Kako to često bude s trendovima na društvenim mrežama, stvorila se slika da je to nešto što je lagano, brzo gotovo i što može donijeti brzu zaradu", govori Škunca objašnjavajući kako je to ustvari daleko od istine.
"Svatko može naučiti heklati, ali je potrebno volje, vremena i strpljenja. Heklanje je dugotrajan proces, u kreacije se ulažu sati i dani rada", objasnila je. Navodi i da je trud uložen u radove teško odraziti u cijeni radova te da je hrvatsko tržište ipak još daleko od cijena i uspješnih sajmova u inozemstvu koji se mogu vidjeti na društvenim mrežama.
Heklanje kao umjetnost
Heklanje je za mnoge postalo više od hobija, a obje naše sugovornice navele su da je heklanje uistinu slobodna umjetnost.
"Heklanje je uvijek bilo izrazito kreativno i vještina koju si mogao primijeniti na sve i svašta", rekla je Škunca. Vranić pak navodi kako je heklanje za nju sredstvo izražavanja i umjetnički oblik.
"Mislim da se heklanjem netko može kreativno izražavati na razne načine, uživjeti se u detalje i preciznost, dok netko drugi može jednako uživati u samom repetitivnom isprepletanju vune u neodređenim oblicima. Heklanje ima nešto za svakoga", zaključila je.
