Pomoćnici bez edukacije
"Upravo zbog tog apsurda, udruga Zamisli zauzima se za to da pomoćnik u nastavi napokon postane i zvanje i zanimanje", objašnjava predsjednica udruge Svjetlana Marijon. Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tvrde pak da postoji više od 3000 registriranih zanimanja te ako se zanimanje ne poklapa s radnim mjestom, tada se zaposlenoj osobi upisuje zanimanje koje najbolje odgovara radnom mjestu. Osim što nemaju zanimanje, pomoćnici u nastavi moraju sami sebi plaćati edukacije za zanimanje s kojim ne mogu dobiti ništa. "Edukaciju za asistenta platit ćete oko 7000 kuna, a dobiti - ništa. Zanimanje se ne može upisati u radnu knjižicu", pojašnjava Marijon. Sve bi bilo lakše kad bi se usustavio posao osobne asistencije. Osim udruge Zamisli tim se problemom dugo bavi i udruga PUŽ. Za Global je problem asistenata prokomentirala predsjednica udruge Maja Tabak. "Budući da posao asistenta ne postoji, često se dogodi da nema dovoljno zainteresiranih kandidata, pa možemo vidjeti jednog asistenta na više djece, što je potpuno suludo", rekla je Tabak. Dodala je da se postupak upisa tog zanimanja pokrenuo, ali rješenja nema. A čini se da ga neće ni biti ove školske godine, kako se može iščitati iz odgovora Ministarstva znanosti i obrazovanja. Tako će pomoćnici u nastavi biti bez zanimanja, ili će čak pružati asistenciju bez adekvatne edukacije za to što se, tvrdi Tabak, znalo događati."Budući da posao asistenta ne postoji, često se dogodi da nema dovoljno zainteresiranih kandidata, pa možemo vidjeti jednog asistenta na više djece, što je potpuno suludo", kaže Maja Tabak iz udruge PUŽ"Iako postoji jasan pravilnik o pomoćnicima u nastavi koji je na snazi od prošle godine, on se još ne primjenjuje na sve jednako, pa se znalo događati da imamo pomoćnike bez ikakve edukacije", objašnjava Tabak. Da je doista tako dokazuje i članak 8. Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, koji određuje da pomoćnik u nastavi mora imati završeno najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, kao i stečenu djelomičnu kvalifikaciju.
Nepotrebna administracija
Za razliku od prvašića s početka priče, postoje osobe koje imaju asistente u nastavi na koje su navikli, ali svake nove školske godine moraju strahovati da će ga izgubiti. Upravo to se događa malenoj Lauri, djevojčici čija je majka Saša Uzelac ispričala svoje iskustvo. "Budući da sve ide preko projekta i da ne postoji državni sustav financiranja pomoćnika u nastavi, ako projekt ne prođe - nema ni pomoćnika", pojašnjava Uzelac i dodaje kako joj je sada nešto lakše jer Laura ima pomoćnicu već neko vrijeme, ali i ona je morala prolaziti besmislenu birokraciju. "Unatoč tome što naša pomoćnica godinama radi i funkcionira s Laurom, svake se godine otvori natječaj na koji je pozovu. Ponovno mora dokazivati da je sposobna biti pomoćnik i prolaziti besmislenu proceduru. Taj se natječaj otvori više fiktivno, ali nije jasno zašto, kad se već zna da će ona opet biti asistentica", zaključila je Uzelac. Najveći problem s pomoćnikom u nastavi imala je pri Laurinu upisu u prvi razred. "Bio je petak, a nastava počinje u ponedjeljak. Javljaju mi iz škole da oni ne mogu osigurati asistenta i da si ga moram sama pronaći. Ja sam na sreću uspjela i Laura je krenula na vrijeme u školu, ali to ne uspiju svi", kazala je Uzelac i dodala da se može dogoditi da tijekom jedne školske godine dijete može promijeniti asistenta i do šest puta. Ako pomoćnik tijekom godine odustane od posla, ili pronađe novi, pojašnjava Uzelac, dijete ostaje bez adekvatne asistencije dok mu se ne nađe novi asistent. Tako svake godine roditelji prolaze "rulet" s pomoćnicima, a djeca se pritom s njima upoznaju tek kad dođu u školu.Bez prethodnog kontakta
"Koji je smisao edukacije i pripremanja pomoćnika za korisnika, ako pomoćnik korisnika ne upozna prije škole? Dovede ga se na gotovo i mora se snaći, a s druge strane, asistent se mora educirati na temelju papirologije korisnika, a da s njime ne ostvaruje bilo kakav kontakt", smatra Marijon i zaključuje da dokle god ne bude postojao sustav edukacije koja će biti u suradnji s korisnicima i roditeljima, nećemo imati rješenje."Nadamo se da će se oformiti sustav financiranja za pomoćnike u nastavi koji nije projekt i da će to napokon postati službeno zvanje i zanimanje. Dokle god se ne budemo bavili tim konkretnim problemima, rješenja neće biti", zaključila je Marijon.
Plač djece bez asistenata znači da ih sustav ne štiti Očito problem postoji, a rješenja nema. I tako već godinama. Novi pokušaj promjene dogodio se 14. rujna kad je u Zagrebu održan prosvjed za veća prava pomoćnika u nastavi. Lavinu reakcija pokrenuo je dječak iz Slavonskog Broda. Njegov prvi dan škole počeo je u suzama: sjedio je ispred škole i čekao asistenta kojeg – nema! Iz inicijative Škola za sve predsjednica udruge pomoćnika u nastavi Iva Tadić izjavila je: "Trebamo štititi djecu. Pomoćnici djeci znače sve - mi smo logopedi, socijalni pedagozi, psiholozi, roditelji. Mi moramo procijeniti kada će oni imati loš dan. Mi smo djeci sve. Prava nas pomoćnika u nastavi se krše", zaključila je Tadić.
