Apolitičnost se definira kao ravnodušnost prema politici i izbjegavanje sudjelovanja u političkom životu. Visoka izborna apstinencija, pojava kada ljudi ne izlaze na izbore, često se smatra pokazateljem apolitičnosti. Međutim, suvremena politika obuhvaća mnogo više od samog glasovanja na izborima, uključujući društvene pokrete, proteste i druge oblike političkog angažmana građana.
Zbog toga izborna apstinencija ne mora nužno značiti apolitičnost. Umjesto toga, može ukazivati na nezadovoljstvo građana s postojećim političkim strankama i elitama. Drugim riječima, neki građani mogu biti nezadovoljni predstavničkim modelom politike, ali istovremeno aktivni kroz druge oblike političkog sudjelovanja. Stoga treba biti oprezan s tvrdnjama o visokoj razini apolitičnosti među građanima.
U Hrvatskoj je situacija proteklih godina bila zaista zabrinjavajuća. Na parlamentarnim izborima 2020. godine izlaznost je bila oko 46,9 posto, što znači da više od polovice registriranih birača nije glasalo. Slična izlaznost zabilježena je i na prethodnim izborima, što ukazuje na dugoročni trend niske participacije. To se djelomično pripisuje osjećaju apatije i nezadovoljstva građana prema političkom sustavu te percepciji korupcije i nedostatka transparentnosti.
Međutim, niska izlaznost na izbore ne znači nužno da su mladi i ostali građani potpuno apolitični. Na parlamentarnim izborima koji su se održali prije mjesec dana, svjedočili smo rekordnoj izlaznosti od 60 posto. U Varšavskoj ulici u Zagrebu stvarali su se nepregledni redovi mladih koji su bili željni promjena. Na izborima za Europski parlament sudjeluje i lista mladih kao pokazatelj da su mladi u Hrvatskoj željni politike i gladni promjena. Stoga se postavlja pitanje, jesu li mladi u Hrvatskoj uopće apolitični ili je to samo mit kojeg predstavljaju stariji političari?
‘Mladi očekuju brza rješenja‘
Politički analitičar Davor Gjenero ističe nekoliko ključnih aspekata vezanih uz političku participaciju mladih u Hrvatskoj. Prvo, svaka generacija ima svoj temeljni vrijednosni sustav, a mladi danas očekuju jednostavna i brza rješenja, što je dodatno pojačano kulturom komunikacije kroz nove tehnologije. Njihov je svjetonazor drugačiji od starijih generacija; više su skloni libertarijanstvu, zagovoru osobnih i ekonomskih sloboda te nemaju razvijen osjećaj društvene i socijalne odgovornosti.
Gjenero napominje da se do mladih može doprijeti kroz društvene mreže više nego kroz klasični politički rad, jer su skloni ne prihvaćati mainstream politike. Jedan od problema je komunikacija, drugi je otvaranje tema koje ih doista zanimaju, a treći je da svaku socijalnu grupu najbolje predstavljaju oni koji pripadaju toj grupi.
Postoji i problem političke socijalizacije i obrazovanja, jer naši mladi manje volontiraju i manje su uključeni u socijalne projekte te se premalo u školama govori o transgeneracijskoj solidarnosti. Ako se želi potaknuti aktivizam mladih u politici, potrebno je razvijati te vrijednosti i javne politike namijenjene mladima.
Gjenero također naglašava da dvije ključne mainstream stranke, HDZ i SDP, iz ciklusa u ciklus imaju sve starije birače, dok je Možemo! donedavno imao mlađe biračko tijelo, ali s načinom upravljanja u Zagrebu i rigidnom strukturom odguruju mlade od sebe. Ovi ključni aspekti ukazuju na izazove i potencijalne smjerove za povećanje političke participacije mladih u Hrvatskoj.
Nužan je poticaj
Nina Skočak, nositeljica Gen Z liste na izborima za Europski parlament, smatra kako mladi ljudi uopće nisu apolitični, nego da im samo treba poticaj.
"Smatram kako mladi uopće nisu apolitični, nego da im je samo potreban poticaj. Treba ih pogurati i dati im malo nade i neku perspektivu bez koje su ostali proteklih godina. Sve mi je bilo jasno sada kada sam skupljala potpise za izbore. Kako je moguće da su mladi apolitični, a skupili smo 8500 potpisa od kojih je 90 posto bilo mladih. Mislim da je to farsa koju stariji političari plasiraju, kako bi mladima oduzeli nadu. Moja lista se zalaže i za smanjenje starosne dobi za glasanje", govori Skočak te ističe kako se potonje pokazalo kao odlična praksa u europskim državama koje imaju takav propis.
Sva istraživanja, dodaje ona, pokazuju da su mladi u dobi od 16 godina, koji prvi put izađu na izbore, puno aktivniji u političkoj participaciji, što je ključ za održivi demokratski sustav.
Apolitičnost mladih u Hrvatskoj je složen i višeslojan fenomen. Iako visoka razina izborne apstinencije može sugerirati nezainteresiranost za politiku, dublje istraživanje pokazuje da mnogi mladi ipak nalaze načine za izražavanje svojih političkih stavova kroz alternativne oblike angažmana, poput društvenih pokreta, protesta i građanskih inicijativa. Politički analitičar Gjenero ukazuje na generacijske razlike u vrijednosnim sustavima, gdje mladi danas više naginju libertarijanskim stavovima i traže brza i jednostavna rješenja, često putem digitalnih platformi.
