Isprva je bilo teško: jezik je bio težak, komunikacija otežana, totalno drukčija zemlja i jezik, ali ljudi su tako pristupačni, brzo sam se priviknula, započinje svoju priču Farah Khalil koja u Hrvatskoj živi od 2016. Farah dolazi iz Libanona, a u Hrvatsku se preselila zbog ljubavi, svog sadašnjeg supruga Marija, Hrvata.
"Hrvatska je prelijepa, vrijeme je isto kao u Libanonu, imamo četiri godišnja doba. i volim svako doba u Zagrebu, volim Zagreb", opisuje Farah. Ona je samo jedna od stranaca kojih je, prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, iz godine u godine sve više.
Sigurnost na prvom mjestu
Većini je razlog dolaska posao, ali Fari je to bio njezin suprug. Danas s obitelji živi i radi u Zagrebu gdje vodi restoran libanonske kuhinje Byblos. Khalil ističe da joj je najvažnija sigurnost koju Hrvatska pruža.
"Moja je zemlja bila u ratu, ovdje je sigurnost na visokoj razini", ističe.
Osim sigurnosti, sviđa joj se priroda i ljudi za koje kaže da su otvoreni i prijateljski.
"Imam mnogo gostiju u restoranu i znaju me rasplakati zbog svoje topline, ako ih i ne znam, svi su topli i otvoreni, rasplaču me zbog toga koliko me vole i cijene to što radim", ističe.
Sigurnost u Hrvatskoj najviše se sviđa Mickaelu Alixu, Francuzu koji se u Hrvatsku doselio prije osam godina. Kao i Farah, i on je došao zbog ljubavi, upoznao je Hrvaticu.
"Sviđaju mi se ljudi, nisu nervozni, kada se vozite u prometu ne čujete trubljenje kao u Parizu, sviđa mi se mentalitet", govori Mickael. Dodaje i da je "fantastično" što od Zagreba ima dva sata do mora, a i planine su blizu.
"Zemlja je lijepa, posjetio sam gotovo sve veće gradove: Pulu, Rijeku, Dubrovnik, Split, Osijek", navodi. Alix je profesionalni kuhar, prije je vodio popularni restoran Le Mika, dok danas poučava kuhanje u Visokoj školi Aspira i uskoro otvara kulinarsku radionicu Atelier d'Alix.
Vlast treba napraviti više
"Bilo je komplicirano otvoriti i zatvoriti restoran, sada otvaram radionicu i komplicirano je. U Francuskoj, na primjer, otvorite tvrtku i za dva tjedna je sve riješeno, ovdje morate čekati nekoliko mjeseci", napominje Alix i dodaje da mu se nimalo ne sviđa takva procedura.
"Pravila su pravila, slijedimo ih, ali ne razumijem mnogo stvari, mora biti jednostavnije", smatra. Alix se susreo s problemom pri zatvaranju restorana kada je morao plaćati naknadu tijekom sudskog procesa zatvaranja.
"Svaki mjesec moraš plaćati jer će sudac odlučiti kada zatvoriti i ti moraš čekati, nekad je to tri godine, moraš plaćati svaki mjesec, nevjerojatno!", ističe i dodaje: "zbog toga ljudi mogu biti obeshrabreni pri pokretanju vlastitog posla te vlast mora raditi maksimalno da pomogne, a ne da blokira".
Ipak, svaka birokracija ima dobrih i loših strana. Smatra to i Agnieszka Wirkus, Poljakinja koja u Hrvatsku nije došla zbog ljubavi prema nekome, nego zbog ljubavi prema – Hrvatskoj.
"Uvijek sam željela putovati, Hrvatska je postala popularnija turistička destinacija i činila mi se zanimljiva zemlja, onda sam odlučila studirati hrvatski i nakon toga sam otišla na Erasmus, bila sam godinu dana u Zagrebu i onda sam definitivno odlučila da ću se preseliti", priča Agnieszka.
Za studentske razmjene radila je kao turistički pratitelj za poljske turiste koji su dolazili u Hrvatsku i susjedne zemlje, no kako kaže, turizam nije bio "njezin put" pa se na neko vrijeme vratila u Poljsku.
"Ipak, Hrvatska mi je jako nedostajala i odlučila sam da moram naći posao i tada sam ga našla u marketingu u kozmetičkoj tvrtki", opisuje Wirkus. Na studentskoj razmjeni je bila 2014., a doselila se 2015. i otad je neprestano tu. Danas ima marketinšku agenciju i nedavno je otvorila web-prodavaonicu s proizvodima za kosu.
"Sviđa mi se Zagreb, ima sve sadržaje koje trebaju mladi, a s druge strane nije golem grad da je teško što se tiče prijevoza i sigurnosti", kaže. Kao i drugima, sviđa joj se priroda, pogotovo more za koje kaže da je "najljepše u Europi" i neusporedivo s Baltičkim morem u Poljskoj.
Živi se sporije
"Mislim da ni jedna zemlja nema toliko prirode relativno blizu, možeš se brzo organizirati, ako netko u Poljskoj želi ići na ljetovanje, često to mora mnogo ranije planirati, sve je relativno daleko, udaljenost od Varšave do Krakova ili do mora", navodi Agnieszka. Iako je životni standard u Hrvatskoj i Poljskoj sličan, Wirkus kaže da je prije primjećivala da je Hrvatska nešto skuplja od Poljske, ali da je sada to zbog globalnih kriza gotovo jednako.
Također, iako su Hrvati i Poljaci jako slični po mentalitetu, Hrvati su nešto otvoreniji.
Farah pak uz smijeh kaže da Hrvati mnogo govore, da znaju sve o svakom, ali da su otvoreni i žele pomoći.
"Nisam naišla na rasista", ističe.
U usporedbi s Libanoncima, Hrvati, ali i Europljani općenito, žive mnogo sporije.
"Libanon je zemlja usluga, 24 sata na dan možeš izaći, restorani su otvoreni, noćni život je svaki dan, ne samo subotom navečer, prodavaonice su otvorene, mi smo totalno drukčiji", kaže Khalil.
Iako se Libanon suočava s raznim problemima, Libanonci su ipak zadovoljni.
Žele ostati ovdje
"Mi smo najdepresivniji i najsretniji ljudi na svijetu, tako nas zovu, depresivni smo, imamo mnogo problema, ali smo sretni", ističe. Nije jednostavno prilagoditi se novoj zemlji i ljudima, ali Farah je to brzo uspjela i Hrvatska je sada njezin drugi dom. Mickael Alix također se naviknuo na život ovdje. Ističe da je važno prilagoditi se zemlji i ljudima gdje dolaziš, a ne suprotno.
"Volim živjeti ovdje, piti ujutro kavu u poznatom kafiću, volim takve stvari", kaže Mickael koji ovdje sa svojom obitelji želi i ostati. Selidbu u planu nema ni Agnieszka koja priznaje da je svoj profil na Instagramu o njezi kose otvorila da se više poveže s ljudima ovdje.
"Prva misao bi bila da pišem na svom materinskom jeziku i da Poljacima pišem o životu u Hrvatskoj, da s njima komuniciram, međutim cilj mi je bio da se putem tog profila još više povežem sa sredinom ovdje jer tu živim i tu planiram živjeti", objašnjava Agnieszka i dodaje da se tako ostvaruje kao dio hrvatskog društva. Farah pak priznaje da bi joj sada bilo čudno ponovno živjeti u Libanonu.
"Volim Libanon i mogu tamo ići kao turist, ali živjeti ondje? Moram reći da mi je žao i da biram Hrvatsku", poručuje Farah sa željom da što više Hrvata ostane u Hrvatskoj.
