Foto: Pixabay

Europska federacija novinara ocijenila je HRT kao najgori medij po slobodi novinara, a nedavni dolazak policije u redakciju novinarke portala Net.hr Đurđice Klancir samo potvrđuje ozbiljnost stanja. Unatoč nedavnom prosvjedu potaknutom sudskim tužbama protiv novinara i političkim pritiscima te prijetnjama novinarima, napretka, čini se, nema.

Da je stanje hrvatskog novinarstva poražavajuće, a sloboda novinara i sloboda riječi jako ugrožena smatra i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko koji kaže da proces uništavanja novinarske profesije traje godinama, a on za sve krivi vladajuće.

Ugrožena sloboda riječi

Osvrćući se na brojne sudske tužbe upućene novinarima, ali i na tužnu istinu hrvatskog novinarstva, Zovko navodi da “živimo u zemlji u kojoj se na sudu može izgubiti zbog objavljene istine”.

“Najvažnije je da javnost shvati da se to tiče i njih”, zaključuje Zovko i dodaje kako su novinarski prosvjedi dobar put k poboljšanju. Poslali smo upit i HRT-u, koji je Europska federacija novinara ocijenila kao najgori javni servis u Europi prema razini neovisnosti, ali odgovor nismo dobili.

Vladajući mogu, i morali bi ako žele i dalje tvrditi da su demokratska vlada, promijeniti svoje ponašanje, ističe Zrinjka Peruško

“Golem je broj sudskih tužbi za sramoćenje i uvrede koje su podnijeli državni dužnosnici, s njima povezane osobe ili javne institucije”, smatra Zrinjka Peruško, profesorica medijske i komunikacijske teorije i medijskih sustava s Fakulteta političkih znanosti, te dodaje da je upravo to ono što ugrožava novinarstvo. Navodi i da je sustavni sudski progon mehanizam pritiska na novinare.

“Devedesetih smo imali slično stanje s neovisnim medijima, u slučaju Ferala, ali danas je Hrvatska članica Europske unije, i to ne smijemo prihvatiti kao normalno”, ističe Peruško.

Nema odustajanja

Kada je riječ o napadima na novinare, ili o nedavnom slučaju ispred redakcija N1 i Telegrama gdje je osvanuo grafit “Smrt novinarima”, Peruško tvrdi da je to “izravni rezultat prezira i pritiska na novinare koji se generira iz vladajuće elite, prije svega iz vladajuće stranke i drugih koji obnašaju vlast”.

“Vladajući mogu, i morali bi ako žele i dalje tvrditi da su demokratska vlada, promijeniti svoje ponašanje”, navodi Peruško.

Smatra da bi suce trebali upoznati s Europskom konvencijom o ljudskim pravima koja štiti slobodu izražavanja, ili promijeniti Kazneni zakon tako da iz njega izbace sramoćenje koje su uveli 2011.

Iako skeptična da će se stanje promijeniti na bolje, Peruško smatra da novinari ne smiju odustati od slobodnog pisanja.

“Sad nije trenutak da novinari odustanu od slobodnog pisanja, nego da se nastave udruživati i tražiti pomoć građana i međunarodnih, europskih institucija, kao saveznika za slobodu javne riječi u Hrvatskoj”, zaključuje.

Đurđica Klancir: Državni vrh emitira prijezir prema novinarima

Razgovarali smo i s novinarkom portala Net.hr Đurđicom Klancir o stituaciji kad ju je nedavno u redakciju došla legitimirati policija, a ovdje donosimo kratki intervju.

Je li vam se u karijeri dogodilo bilo što slično i postoji li uopće način kako to opravdati, s njihove strane?
Trideset se godina bavim novinarstvom, ali mi se nikad nije dogodilo da bi me prije pristigle privatne tužbe došla legitimirati policija da utvrdi adresu na koju će mi osoba o kojoj sam nešto pisala – tek poslati tužbu. Ne mogu uvažiti policijsko opravdanje da je riječ o uobičajenom postupku, a njihova priopćenja koja su se razlikovala iz dana u dan bila su zapravo – uvredljiva. Najprije su tvrdili da je problem u tome da u Hrvatskoj ima nekoliko osoba s mojim imenom i prezimenom, sutradan pak da nema niti jedne osobe. Uvjerena sam da je došlo do zloporabe policijskog aparata za privatne potrebe političara. Za mene je ovaj potez poruka političkog moćnika: prvo vam šaljem policiju, a onda se vidimo na sudu.

Foto: Grgur Zucko/PIXSELL

Kakvo je novinarstvo danas i kakva je to profesija, prema vašem mišljenju?
Riječ je o profesiji koju se sve manje poštuje. Sve je više uvreda na račun novinara, paušalnih ocjena “da lažemo”, da “radimo protiv nacionalnih interesa”. Treba se moći razlučiti ozbiljno novinarstvo od nadrinovinarstva. Plaće su niske, honorari još niži, a svatko tko pokušava istraživati bilo kakve ozbiljnije teme, korupciju, nepotizam, kriminal, mora računati i na mnogo uvreda, pa i prijetnji.

Kako se osjećate nakon svega?
Predugo sam u novinarstvu da bi me ovo zastrašilo. Prije bih rekla da osjećam tugu, ili umor. Ali točno je da vrlo često čujem konstataciju: Što ti ovo treba? Zašto se izlažeš? Bavi se nekim mirnijim temama!. No ne želim pristati na taj obrazac. Ne možemo pristati praviti se da je u Hrvatskoj sve ružičasto i da smo zemlja u kojoj teku med i mlijeko.

Mislite li da mladi novinari moraju živjeti u strahu od onoga što pišu?
Važno je istaknuti da je naš posao društveno koristan, da bi mnoge koruptivne situacije ili zloporabe političke moći ostale nevidljive da nije bilo novinara. Važno je da svoj posao radimo profesionalno, da pitamo drugu stranu, da strpljivo čekamo odgovor i istražujemo. Nije to nikakav glamurozan posao. Težak je. Mnogo je ponižavajućih situacija. Ali mi smo tu da preispitujemo moćne. Da osjećaju da ih ipak netko promatra, da se ne uljuljkaju u uvjerenju da mogu bilo što.

Nedavno je osvanuo grafit “Smrt novinarima” kod vaše redakcije.
Ne mislim da je riječ o ozbiljnoj prijetnji, ali i taj potez izaziva neugodu. Novinare se počelo doživljavati kao smetnju. Premijer koluta očima na bilo koje ozbiljno pitanje novinara. Ako se s državnog vrha emitira prijezir prema novinarima i novinarstvu, ova profesija počinje se tretirati kao otirač za noge. Hrvatska je u tranziciji propustila naučiti nešto o ključnim standardima demokracije, pa i o tome koja je funkcija medija, i čemu zapravo služe mediji i novinari.