FOTO: SANDRA SIMUNOVIC/PIXSELL

Mogu li riječi tetovaža i posao stajati u istoj rečenici? Odgovor je u tome koliko smo vođeni stereotipima i čudimo li se još kad vidimo muškarca ili ženu s tetovažom zaposlene na nekoj visokoj radnoj poziciji. Koliko je Hrvatska stvarno otvorena u tetoviranju i zapošljavanju tetoviranih osoba i kako na to gledaju studenti, mladi u potrazi za poslom, poslodavci u Hrvatskoj, ali i sami tattoo majstori?

Tetovaže kao stil života

Dok iz jedne veće banke kažu da se pri zapošljavanju vode kompetencijama kandidata i znanjem potrebnim za pojedino radno mjesto, iz Croatia Airlinesa poručuju kako vidljiva tetovaža nije prihvatljiva za zaposlenike tvrtke koji rade u neposrednom kontaktu s korisnicima usluga.

FOTO: NEL PAVLETIĆ/PIXSELL

“To je regulirano i internim priručnikom tvrtke, dok za radnike na ostalim radnim mjestima takvih ograničenja nema”, pojašnjavaju. Novost je i da je policija posegnula za moderniziranim mjerama zapošljavanja te da više nisu zabranjene fizičke značajke poput tetovaža pri primanju u dužnost. Svaki policajac koji poželi novu tetovažu može odahnuti, jer su tetovaže, kako navodi MUP, od 2019. godine dopuštene u policiji.

Student novinarstva Hrvoje P. kaže kako još, posebice među starijom populacijom, vlada mišljenje da su tetovaže povezane s radnim sposobnostima ljudi.

‘Znam da se dosta ljudi zgraža nad time, ali najčešće kažem ljudima da su meni tetovaže šminka. Ne šminkam se, ali tetovažama ističem svoj stil življenja’, rekla je magistrica primarnog obrazovanja Dunja Merc

“Iako nisam ni približno pobornik takvog razmišljanja jer tetovaže smatram umjetnošću, još se nisam tetovirao na vidljivom mjestu jer bih u novinarskoj profesiji mogao raditi javni posao, a takvo što, nažalost, još i danas ne dolazi u obzir”, dodaje Hrvoje. S njim se djelomično slaže i studentica Učiteljskog fakulteta Lana Š., koja se planira tetovirati i koja kaže da se boji kako će okolina u toj profesiji reagirati na to.

“Stvarno se nadam da će društvo uskoro promijeniti odnos prema tetovažama i pirsevima jer, na kraju krajeva, odijelo ne čini čovjeka niti pokazuje njegovu sposobnost i znanje”, poručuje Lana.

FOTO: SANDRA SIMUNOVIC/PIXSELL

Magistrica primarnog obrazovanja Dunja Merc uspjela se zaposliti u struci jer, kako tvrdi, ne postoje zabrane zapošljavanja tetoviranih osoba. “Znam da se dosta ljudi zgraža, ali najčešće im kažem da su meni tetovaže moja vrsta make- upa. Ne šminkam se, ali tetovažama ističem svoj stil življenja“, kaže Dunja.

Za ‘opuštenija’ zanimanja

Iz tattoo salona “Do kosti” iz Rijeke smatraju da stanje u Hrvatskoj kad je riječ o tetoviranju ne ide naprijed, jer se više tetoviraju ljudi “opuštenijih” zanimanja. “Daleko smo mi od promjene, boja kose i odjeća igraju veliku ulogu, a kamoli ne tetovaže”, objašnjavaju.

S druge strane, Tina iz Tattoo & piercing studija “Tiamat” iz Zadra kaže da nije uočila razliku među ljudima koji se tetoviraju s obzirom na zanimanja. “Tetoviraju se umjetnici, liječnici, tete u vrtićima, domaćice, odvjetnici, muško, žensko, mladi i stari, jednostavno… svi”, optimistično zaključuje Tina.

Više nije bunt, nego trend

Psihologinja Nensi Friszl Zečević kaže da su tetovaže nekada bile zaštitni znak buntovnika, a danas postaju dio trenda koji mladi sve više prihvaćaju. ‘Činjenica je da se ugled tvrtke povezuje s mišljenjem poslovnih partnera i korisnika usluga, te da živimo na prostoru koji je relativno konzervativan i sporo prihvaća nove trendove’, dodala je Friszl Zečević. Psiholog Ivan Modrušan pak poručuje da je danas to običaj, must have, napisano novim rječnikom. ‘Vjerojatno je to način da se sebe predstavi na nov i moderan način, kao hrabru i poduzetnu osobu, ali kao i bilo koja moda i to će proći, kao što je prošlo to da se obvezno mora nositi šešir, ili da se ženama sviđaju muškarci u uniformama’, poručuje Modrušan.