Foto: Pixabay

Godišnje izvješće Platforme Vijeća Europe za 2020. godinu o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara upozorilo je da je pandemija koronavirusa stvorila novi val prijetnji i napada na slobodu medija te pogoršala već ionako teško stanje u kojem se nalazi novinarstvo.

“Kao i u ratno doba, kad pandemija udari na vrata, istina bježi kroz prozor”, upozorava Tomislav Klauški, predavač na Fakultetu političkih znanosti i kolumnist lista 24 sata gdje već godinama, bez dlake na jeziku, komentira aktualna politička zbivanja.

Kritična profesija

Klauški je prokomentirao stanje u kojem se, uslijed pandemije koronavirusa, pronašlo novinarstvo – novinari su pritvarani zbog kritičkog izvještavanja, doneseni su novi zakoni da bi se kaznio fake news, a Vlade same odlučuju što je istinito, a što lažno, bez nadzora odgovarajućih neovisnih tijela.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

“Novinari ne rade uvijek savršeno svoj posao, ali moraju biti slobodni obavljati ga”, smatra Klauški. Svoj posao medijski radnici diljem svijeta obavljaju unatoč visokoj opasnosti od zaraze Covidom-19 pa švicarska nevladina udruga Press Emblem Campaign upozorava da je do 1. ožujka zabilježena smrt 55 novinara u 23 zemlje.

Iako su podijeljeni u timove da bi se smanjio broj osoba s kojima dolaze u kontakt te nose zaštitne maske i rukavice i opremljeni su antisepticima, novinari se izlažu velikim opasnostima jer izvještavaju iz žarišta zaraze, bolnica, intervjuiraju zdravstvene radnike, političare i stručnjake. Ipak, ističe terenska novinarka Maja Krištafor, teren se u svakom trenutku može odbiti ako se novinar ne osjeća sigurnim.

“Pomirila sam se s time da postoji mogućnost da ću se zaraziti koronavirusom i prihvatila to kao realnost”, kaže Krištafor, koja je prije sedam mjeseci napustila fakultet i preselila se iz Rijeke u Zagreb ne bi li postala novinarka.

Alarmantno stanje

“Stresno je, ali i zanimljivo. Budući da sam ovisnica o stresu i adrenalinu, a u srednjoj školi sam maštala kako bi bilo biti ratna reporterka, meni je ovaj period kao da proživljavam tu davnu želju”, opisuje Krištafor i upozorava da novinari u vrijeme pandemije moraju posebice paziti da su informacije kojima barataju provjerene i da im priroda nije zastrašivanje. Ako prilikom izvještavanja o ovakvim temama ne postoji dimenzija novinarske etike, država se ima pravo uplesti, smatra Krištafor.

Foto: Privatna arhiva

“Tada to znači samo sprječavanje histerije čije poticanje nije novinarska zadaća”, kaže novinarka. Napominje da se na pandemiju nitko nije mogao pripremiti, ali smo pokazali da se možemo brzo organizirati i prilagoditi situaciji.

Klauški objašnjava da se tjeranjem ljudi u izolaciju i sužavanjem prostora svih sloboda, od kretanja do govora, sužava i prostor slobode medija, “što je obično signal da se nešto želi sakriti”.

“Pandemija koronavirusa izvukla je na površinu sve male i velike diktatore koji koriste ovu krizu kako bi učvrstili svoju vlast, disciplinirali stanovništvo, ušutkali kritičare i začepili usta novinarima”, kaže Klauški i ističe da je prvi test demokratičnosti svake vlasti upravo je njezin odnos prema novinarima i medijima. Upravo su novinari prepoznati kao prva i najveća smetnja svih autokratskih i demokratskih režima, čiji je broj u svijetu znatno porastao.

“Porastom takvih populističkih, iliberalnih i autokratskih režima i vođa u svijetu, porastao je i broj pritisaka na novinare, čak i u državama koje su se hvalile svojom slobodom govora i medija, poput Amerike”, kaže Klauški i dodaje da živimo u svijetu opasnom za novinare te su, baš zbog toga, oni potrebniji nego ikada.

Poziv koji radi promjene

U 2019. godini zabilježen je porast tendencije zastrašivanja novinara, a najmanje je 105 novinara bilo u zatvorima te su zabilježena i dva smaknuća unutar zemalja članica Vijeća Europe.

“Nažalost, novinari se ne zastrašuju samo direktno, već i posredno putem smanjivanja plaća, prijetnjama otkazima, slanjem sudskih tužbi, huškanjem javnosti na novinare kako to radi Donald Trump i slično”, objašnjava Tomislav Klauški, a naša novinarka i urednica rubrike Studentski život, Helena Kolar, otkrila nam je zašto ova profesija ne spada među omiljena i poželjna zanimanja.

“Novinari nisu slobodni, cenzurirani su, tuži ih se, ucjenjuje i fizički napada”, kaže Helena, čija se obitelj brine za njezinu budućnost zbog nesigurnosti novinarske profesije.

“Najradije bih odabrala smjerove tisak i televizija, ali moji bližnji žele da upišem odnose s javnošću”, kaže Helena i napominje da novinarstvo mnogi ne razumiju i ne cijene, a da bi bez njega javnost bila neinformirana i izložena manipulaciji. Najljepše je, smatra, dijeliti priče “malih” ljudi, a takvo mišljenje ima i Krištafor.

“Za mene je novinarstvo mogućnost raditi promjene. Od toga da imamo snagu pomoći skupiti novac za liječenje djece, spojiti izgubljene obitelji i u fokus staviti svakodnevne male heroje, do toga da raskrinkamo korupciju i da s političkih pozicija maknemo one koji tamo nisu smjeli ni biti”, komentira novinarka. Dodaje da je biti novinar poziv koji sa sobom nosi puno odgovornosti i toga svaki novinar mora biti svjestan.