Foto: Udruga Bubamara

Vinkovačka Udruga osoba s invaliditetom Bubamara u srpnju je ove godine službeno otvorila vrata Buba bara, a riječ je o ugostiteljskom objektu koji zapošljava osobe s invaliditetom i intelektualnim poteškoćama. Projekt je trajao gotovo tri godine, a četiri mjeseca rada za sobom ostavilo je djelomično ispunjena očekivanja i prve dojmove nakon početnog entuzijazma.

Ciljevi prilikom otvorenja

“Naša je misija promijeniti percepciju javnosti o potencijalima osoba s invaliditetom i dokazati da njihove radne sposobnosti vrijede puno više nego što ljudi misle. Zapošljavanjem želimo popraviti životni standard osobama s intelektualnim poteškoćama i osigurati im pravo na rad i plaću”, ističe predsjednik Udruge Bubamara Tomislav Velić, a osvrnuo se i na uspjehe na dugotrajnom putu do realizacije ove ideje. Naime, tvrdi da je proces otvorenja Buba bara inicirao promjenu zakona, a glavni je to razlog zašto invalidi više neće izgubiti invalidninu prilikom zapošljavanja.

Foto: Udruga Bubamara

Mnogi su sudjelovali u ostvarenju projekta koji je, kaže Velić, imao i još uvijek ima najbolju namjeru te u zamišljenom scenariju pogoduje svima koji su uključeni. Grad Vinkovci osigurao je prostor i sredstva za izgradnju i rekonstrukciju objekta, dok su građani, udruge i poduzeća pomagali donacijama, a profesionalni ugostitelji ponudili su osnovnu opremu. Zalaganje velikog broja ljudi uvelike je poticalo autora ove ideje na realizaciju projekta za koji Velić kaže da vrijedi između šest i sedam milijuna kuna.

(Ne)riješeni problemi

Predsjednik Udruge osvrnuo se na administrativne probleme u trogodišnjem procesu, a neki od njih još uvijek nisu riješeni u potpunosti.

“Buba bar trebali smo otvoriti prošle godine, ali komplicirana i opterećujuća administracija usporila je proces. Nismo mogli dobiti dozvolu, a objašnjenje za to još uvijek nam nitko nije ponudio”, tvrdi Velić, razočaran u zalaganje države po pitanju socijalnih poduzetništva jer, kako kaže, ne postoje zakoni i akti koji jasno određuju pravila. Problem je to koji se dijelom odrazio i na poslovanje Buba bara jer je pod nejasnim okolnostima otežano provesti eventualna zapošljavanja.

Pandemija uzrokovana koronavirusom dodatno otežava situaciju, a u tom kontekstu Velić pobliže objašnjava ulogu ugostiteljskog objekta pod krilaticom “raditi i zaraditi”.

‘Zapošljavanjem želimo popraviti životni standard osobama s intelektualnim poteškoćama i osigurati im pravo na rad i plaću’, ističe Velić

“Buba bar nije dobrotvorna udruga, to je ozbiljna tvrtka, stoga ne možemo zapošljavati kad god to želimo. Od samog početka naglasak je na boljitku za osobe koje zapošljavamo, a profit je manje bitan. Međutim, u ovim okolnostima nismo u mogućnosti zaposliti nove radnike i zbog toga mi je žao. Zarada nije dovoljna da bismo proveli sve ciljeve, ali to ne mora biti konačan ishod”, objašnjava Velić.

Dodaje da je koronavirus spriječio i druge ideje, kao što su tematske i programske večeri, a planovi o novim radnim mjestima u sklopu pripreme brze hrane još uvijek su pitanje budućnosti. Predsjednik Udruge stoga primjećuje da je potrebno još ovakvih projekata jer je Buba bar motivirao osobe s invaliditetom i dijelom ih potaknuo na rad koji može biti omogućen prvenstveno novim radnim mjestima.

Zajedništvo i ljubav

Trenutačno su četiri osobe s invaliditetom zaposlene u objektu, a voditeljica smjene Mihaela Banožić neumorno im pomaže prilikom obavljanja ugostiteljskih poslova. Ističe da Buba bar nudi fleksibilno radno vrijeme, a poslovi su raspodijeljeni sukladno sposobnostima radnika.

“Prezadovoljni smo radom naših zaposlenika i uvijek si međusobno pomažemo, a najvažnije je da su oni isto toliko sretni i zadovoljni. Mi smo jedna mala obitelj“, s ponosom kaže Mihaela jer primjećuje da su njihovi ciljevi ispunjeni. Osobe s invaliditetom osjećaju se vrijedno, uspješno prezentiraju svoje sposobnosti i pokazuju vještine za rad.

Baviti se osobama s posebnim potrebama zahtjeva puno truda, strpljenja i odricanja, ali Mihaela ne žali ni za čim od navedenog jer primjećuje obostran užitak i ispunjeno srce. Kaže da je u početku teže doprijeti do njih, ali s vremenom upoznavanje prerasta u predivnu priču.

“Oni su moja motivacija i mnogo sam toga naučila radeći s njima. Sretniji su od nas koji se stalno žalimo na životne prepreke i ne odustaju od onoga što žele, bez obzira na hendikep. Svi možemo učiti iz njihovog primjera”, poručuje voditeljica lokala izražavajući želju da okolina primijeti njihov rad i trud. Nada se da će se radnici moći negdje drugdje zaposliti i početi više zarađivati jer konobari s Downovim sindromom pokazuju da se znaju nositi s takvim obavezama, stoga njihove poteškoće ne bi trebale biti razlog za nemogućnost zapošljavanja kod drugih poslodavaca.

Treba pružiti priliku

Matej Martinović 23-godišnjak je s mentalnim poteškoćama i član Udruge Bubamara. Jedan je od članova koji je dobio priliku pokazati za što je sposoban, a prema riječima predsjednika Udruge, dobra volja značajna je karakteristika prilikom zapošljavanja.

“Mislim da je moj rad bitan jer se više krećem, a najviše mi se svidjelo čistiti stolove jer volim biti uredan. Sviđaju mi se zaposlenici zato što me uče novim stvarima”, prisjetio se Matej prvog iskustva u Buba baru, a već spomenute okolnosti trenutno sprečavaju nastavak njegovog rada. U tom se kontekstu poslodavci nadaju da će moći pružiti priliku svima koji ju zasluže, a Matej izražava želju za radom, kako kaže, čim bude u mogućnosti.

‘Oni su moja motivacija i puno sam toga naučila radeći s njima, svi možemo naučiti iz njihovog primjera’, vjeruje Banožić

Rad osoba s invaliditetom uvelike pomaže njihovim skrbnicima. Za predsjednika udruge Velića razumljivo je maksimalno se zaštitnički postaviti prema djeci, ali upozorava da ih treba poticati na aktivnost kako bi mogli pokazati spremu u određenim zanimanjima bilo kakve vrste. Upravo je to Buba bar postigao u vidljivoj mjeri jer su, kaže Velić, skrbnici počeli uviđati sve prednosti koje ovakvo poduzetništvo pruža i ne boje se za sigurnost i egzistenciju svoje djece prilikom rada.

“Bilo je situacija u kojima su neki naši radnici uspijevali zaraditi dovoljno da značajno pomognu svojim skrbnicima po pitanju financija, a važnost takve situacije neprocjenjiva je tim više što neke obitelji, nažalost, žive na granici siromaštva ili su ju već prešli”, ističe Velić iznimno značajan uspjeh i dodaje da ga ovakve situacije podsjećaju zašto je živio za ovaj projekt.