Foto: ŽARKO BASIĆ/PIXSELL

Tete i stričeki pričalice dobra su ekipa koja na bolničke odjele donosi entuzijazam i dobru energiju. Smijeh koji možete čuti kad naši volonteri dolaze ili odlaze s odjela zarazan je i prepoznatljiv. Ponosni smo na to – ističe predsjednica Udruge Smiješak za sve, Marijana Jergović.

Za ljepše snove

U večernje sate volonteri ove Udruge prošeću hodnicima zagrebačkih bolnica u koje donose uzbudljive priče i bajke najmlađima. Udruga se sastoji od volontera koji u grupama odlaze u zagrebačke bolnice i čitaju djeci priče da bi lakše podnijela boravak u bolnici. Udruga je osnovana u prosincu 2013., a s radom je započela početkom 2014. godine. Projekt je pokrenut u suradnji s riječkom Udrugom Portić i za njega su zaslužne tadašnja predsjednica Udruge Željka Božanović i Margareta Šeparović. Cilj je te udruge osvijestiti važnost volontiranja i potaknuti ljude da se uključe u volonterske programe.

“Od 40-ak volontera i jedne bolnice, danas imamo 250 volontera i tri bolnice. Svaku je večer 12 ljudi u zagrebačkim bolnicama. Volontiramo 365 dana u godini, neovisno o tome sja li sunce, pada li kiša, je li Božić, nedjelja ili Nova godina”, ponosno kaže Jergović.

Radionice izražajnog čitanja u Gradskoj knjižnici i odlazak u bolnicu u pratnji mentora pomaže im da budu prave i vrsne tete ili stričeki pričalice

Volonterski posao nije lagan, svi moraju proći edukacije i obuke. Najprije moraju proći niz radionica i predavanja o tome kako se treba ponašati na odjelima, moraju biti upoznati s potrebama djece te s radom ostalih volontera. Radionice izražajnog čitanja u Gradskoj knjižnici i odlazak u bolnicu u pratnji mentora pomaže im da budu prave i vrsne tete ili stričeki pričalice. Kada nisu u bolnicama održavaju volonterske Supervizije na kojima volonteri vode otvorene razgovore o različitim situacijama u bolnici, preporučuju literaturu i uče više o poslu.

FOTO: LUKA STANZL/PIXSELL

“Bez zavaravanja, ni samim tetama pričalicama nije lako. Najgore je što, zapravo, provedemo tako malo vremena na odjelu. Kako je tek mališanima koji se moraju i po danu i tijekom noći susretati s prizorima od kojih boli srce, raste tjeskoba? U nekim danima mi smo im, vjerojatno, jedina poveznica s normalnim djetinjstvom. Utješno je znati da smo svake večeri tu za njih i da razbijamo tu kapsulu koja ih obavija dok su u bolnici”, objašnjava Nikolina Antolić, jedna od volonterki.

Rukasaci puni priča

Tete i stričeki pričalice redovno posjećuju bolnički odjel Dječje bolnice Srebrnjak, Kliniku za pedijatriju u Kliničkom bolničkom centru Sestara milosrdnica i Kliniku za pedijatriju u Kliničkom bolničkom centru Zagreb – Rebro. Osim djece, volonteri također svake druge srijede u mjesecu posjećuju i štićenike Centra Stančić u Dugom Selu i pokušavaju unijeti što više veselja u njihovu svakodnevicu raznim aktivnostima – čitanjem, šetnjom, pjevanjem i razgovorom.

‘Utješno je znati da smo svake večeri tu za njih i da razbijamo tu kapsulu koja ih obavija dok su u bolnici’, objašnjava jedna od volonterki

Djeca rado iščekuju njihove dolaske, a u volonterskim se ruksacima može naći ponešto za svakoga. Od šarenih slikovnica, bajki do tinejdžerskih romana, majstorice tete i stričeki pričalice pronađu pokoju priču za sve uzraste. Udruga uz donošenje osmijeha na dječja lica organizira mnoge projekte u kojima pomaže onima kojima je to najviše potrebno. Neki od projekata kojima se Udruga bavi su Volontiram, dakle jesam!, Čitam, dakle jesam!, Note ljubavi, a za svoj trud osvojili su i brojne nagrade.

“U tjednu koji ima sedam dana po 24 sata, dakle 168 sati dovoljno je izdvojiti jedan sat da biste nekom vratili vjeru u dobro i vjeru u čovjeka. Umjesto gledanja TV-a, surfanja po internetu, kava bez smisla i valjanja po krevetu – darujte nekome svoje vrijeme. Ne postoji veća radost od osmijeha osobe kojoj ste dali od svoga manjka. Nijedna materijalna satisfakcija nije joj ravna. Volontirajte, dajte najbolje od sebe”, poručuje Jergović.