StoryEditor

UDRUGA SMIJEŠAK ZA SVE Umjesto da tulumare, volonteri vraćaju osmijeh na lica djece u bolnicama

Od šarenih slikovnica, bajki do tinejdžerskih romana, majstorice tete i stričeki pričalice nađu pokoju priču za sve uzraste
Autor:
Tekst: Barbara Stjepanović
11/11/2019 u 15:52 h
31.01.2017., Zagreb - Marijana Jergovic, volonterka Udruge Smijesak za sve, jedna od finalista za ovogodisnji Volonterski Oskar. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
31.01.2017., Zagreb - Marijana Jergovic, volonterka Udruge Smijesak za sve, jedna od finalista za ovogodisnji Volonterski Oskar. Photo: Luka Stanzl/PIXSELLLUKA STANZL/PIXSELL
Tete i stričeki pričalice dobra su ekipa koja na bolničke odjele donosi entuzijazam i dobru energiju. Smijeh koji možete čuti kad naši volonteri dolaze ili odlaze s odjela zarazan je i prepoznatljiv. Ponosni smo na to - ističe predsjednica Udruge Smiješak za sve, Marijana Jergović.

Za ljepše snove

U večernje sate volonteri ove Udruge prošeću hodnicima zagrebačkih bolnica u koje donose uzbudljive priče i bajke najmlađima. Udruga se sastoji od volontera koji u grupama odlaze u zagrebačke bolnice i čitaju djeci priče da bi lakše podnijela boravak u bolnici. Udruga je osnovana u prosincu 2013., a s radom je započela početkom 2014. godine. Projekt je pokrenut u suradnji s riječkom Udrugom Portić i za njega su zaslužne tadašnja predsjednica Udruge Željka Božanović i Margareta Šeparović. Cilj je te udruge osvijestiti važnost volontiranja i potaknuti ljude da se uključe u volonterske programe. "Od 40-ak volontera i jedne bolnice, danas imamo 250 volontera i tri bolnice. Svaku je večer 12 ljudi u zagrebačkim bolnicama. Volontiramo 365 dana u godini, neovisno o tome sja li sunce, pada li kiša, je li Božić, nedjelja ili Nova godina", ponosno kaže Jergović.
Radionice izražajnog čitanja u Gradskoj knjižnici i odlazak u bolnicu u pratnji mentora pomaže im da budu prave i vrsne tete ili stričeki pričalice
Volonterski posao nije lagan, svi moraju proći edukacije i obuke. Najprije moraju proći niz radionica i predavanja o tome kako se treba ponašati na odjelima, moraju biti upoznati s potrebama djece te s radom ostalih volontera. Radionice izražajnog čitanja u Gradskoj knjižnici i odlazak u bolnicu u pratnji mentora pomaže im da budu prave i vrsne tete ili stričeki pričalice. Kada nisu u bolnicama održavaju volonterske Supervizije na kojima volonteri vode otvorene razgovore o različitim situacijama u bolnici, preporučuju literaturu i uče više o poslu. FOTO: LUKA STANZL/PIXSELL "Bez zavaravanja, ni samim tetama pričalicama nije lako. Najgore je što, zapravo, provedemo tako malo vremena na odjelu. Kako je tek mališanima koji se moraju i po danu i tijekom noći susretati s prizorima od kojih boli srce, raste tjeskoba? U nekim danima mi smo im, vjerojatno, jedina poveznica s normalnim djetinjstvom. Utješno je znati da smo svake večeri tu za njih i da razbijamo tu kapsulu koja ih obavija dok su u bolnici", objašnjava Nikolina Antolić, jedna od volonterki.

Rukasaci puni priča

Tete i stričeki pričalice redovno posjećuju bolnički odjel Dječje bolnice Srebrnjak, Kliniku za pedijatriju u Kliničkom bolničkom centru Sestara milosrdnica i Kliniku za pedijatriju u Kliničkom bolničkom centru Zagreb - Rebro. Osim djece, volonteri također svake druge srijede u mjesecu posjećuju i štićenike Centra Stančić u Dugom Selu i pokušavaju unijeti što više veselja u njihovu svakodnevicu raznim aktivnostima - čitanjem, šetnjom, pjevanjem i razgovorom.
‘Utješno je znati da smo svake večeri tu za njih i da razbijamo tu kapsulu koja ih obavija dok su u bolnici‘, objašnjava jedna od volonterki
Djeca rado iščekuju njihove dolaske, a u volonterskim se ruksacima može naći ponešto za svakoga. Od šarenih slikovnica, bajki do tinejdžerskih romana, majstorice tete i stričeki pričalice pronađu pokoju priču za sve uzraste. Udruga uz donošenje osmijeha na dječja lica organizira mnoge projekte u kojima pomaže onima kojima je to najviše potrebno. Neki od projekata kojima se Udruga bavi su Volontiram, dakle jesam!, Čitam, dakle jesam!, Note ljubavi, a za svoj trud osvojili su i brojne nagrade. "U tjednu koji ima sedam dana po 24 sata, dakle 168 sati dovoljno je izdvojiti jedan sat da biste nekom vratili vjeru u dobro i vjeru u čovjeka. Umjesto gledanja TV-a, surfanja po internetu, kava bez smisla i valjanja po krevetu – darujte nekome svoje vrijeme. Ne postoji veća radost od osmijeha osobe kojoj ste dali od svoga manjka. Nijedna materijalna satisfakcija nije joj ravna. Volontirajte, dajte najbolje od sebe", poručuje Jergović.
20. travanj 2024 04:51