StoryEditor

VLADO BOBAN ‘Mladi novinari ne bi trebali robovati formama‘

Sportski reporter, voditelj i komentator ističe se specifičnim stilom, a drži kako ljudi danas suviše ozbiljno shvaćaju televiziju

Autor:
Domagoj Tičak
24/02/2024 u 21:37 h
18167
PRIVATNA ARHIVA

Velika Gorica, Zagrebačka 19, zadimljen kafić, oko mene sve u drvu i pogledima gostiju koji nisu navikli na nepoznata lica. Pijem jutarnju kavu kad odjednom otvaraju se vrata. "Ovo zapiši na mene", s vrata dovikuje moj gost, sportski novinar i komentator Vlado Boban. "Odi, idemo gore." dobacuje mi i na štakama kreće polako prema ulaznim vratima. Ubrzo sam shvatio da sam zapravo ja njegov gost. Odveo me kat iznad, na gorički City radio. Upoznaje me sa svim ljudima i sjedamo u studio. Emisija počinje za nekoliko minuta i tu uviđam koliko je on zapravo opuštena osoba.

Poprilično iznenadno dogodio se ovaj intervju, doslovno "danas za sutra", ali to na kraju nije bilo niti blizu najveće iznenađenje. U trećem bloku emisije, ja sam završio čitajući vijesti iz sporta i uživo u eteru pričajući o novinarstvu i mojoj "nogometnoj karijeri". Mislim da to dovoljno govori o tome kakav je Boban.

Realno, ne možemo ne početi s nogometom, reprezentacija se kvalificirala na Euro 2024. Vi ste poznati ste svojim gotovo filmskim najavama za utakmice reprezentacije. Što spremate za Njemačku?

Iskreno, nismo još počeli planirati konkretno. Italiju i Španjolsku smo već odradili, tako da ćemo morati što se njih tiče razmišljati u nekom novom smjeru, ali to su velike zemlje tako da ne sumnjam kako ćemo već nešto smisliti, možda i u nešto drukčijem formatu nego do sada. S druge strane Albanija, s kojom još nikada nismo igrali, već sama po sebi zvuči dovoljno "seksi".

Vaš novinarski stil neosporno se razlikuje od većine, neki bi rekli da plešete po rubu. U jednom podcastu Željko Vela rekao je kako treba pripaziti da ne završite s etiketom novinara koji radi samo neozbiljne formate, a povukao je i paralelu s Robertom Knjazom. Što ste mu tada rekli?

Vela je to meni govorio još od samih početaka, dugo se znamo i od njega samo naučio neke stvari. Maksimalno ga cijenim, ali jednostavno smo na dijametralno suprotnim stranama. Razumijem što je htio reći, ali ono što vidite pred kamerama sam jednostavno ja i nemam se namjeru pretvarati da sam nešto što nisam. Da se ne lažemo, ljudi preozbiljno shvaćaju televiziju i često se odnose prema njoj kao da je "sveti gral". Ne smijemo uvijek robovati formi, osobno se ne opterećujem time, a to savjetujem i svim mladim novinarima.

Terenski novinarski rad je definitivno vaš forte, ali i odlično ste se uklopili u "Podcast Inkubator" u kojem ste čest gost, a i kolegama za podcast "Utakmicu po utakmicu" uvijek spremno uskočite kao joker s klupe. Je li vam format podcasta zanimljiv? Biste li uskočili u voditeljsku ulogu?

Sada mogu to reći, trebao sam preuzeti ulogu voditelja u Podcast Inkubatoru ovog ljeta. Imao sam otvorenu ponudu od ekipe, poznajemo se već dugi niz godina i jako cijenim to što rade, ali sam jednostavno zatrpan svojim projektima i morao sam odbiti. Zahvalio sam im se i ostavili smo prostor da u budućnosti preuzmem neku ulogu kod njih. Podcast je forma koja mi se jako sviđa i mislim da imam još puno anegdota koje se mogu ispričati. Svakako mi je veliki gušt kada gostujem i u "Inkubatoru" i na "Utakmicu po utakmicu", svaki puta nešto novo i naučim, a dobro mi dođe i za posao. Oni su već postali gotovo pa mainstream mediji. Uglavnom da, vidim se kao voditelj jednog dana, ali za sada mi je u redu ovako u ulozi gosta.

image

‘Kao obrambeni igrač nikad nisam baš volio ispucavati loptu. S Milanom Stjelja igram za novinarsku reprezentaciju, idemo po turnirima i uvijek bude super druženje, ali sada ne znam što će biti s našim veteranskim karijerama budući da su nas obojicu zadesile ozljede i hodamo na štakama‘

CITY PORTAL

Ekipa "Utakmicu po utakmicu" bira najbolje odjevenog trenera prve HNL. Vi slovite za modnog stručnjaka u tim krugovima pa me zanima koga biste izabrali za glavnog kandidata za prvo mjesto ove godine?

Pouzdano znam da je trener Dinama Sergej Jakirović krenuo jako ove godine. Zvao me prije početka sezone i pohvalio se da je kupio deset novih odjela, tako da znam da mu puno znači ta titula. Međutim, neće mu biti lako, jer mislim da će mu ove godine velika konkurencija u utrci, osim na terenu, biti trener Hajduka Mislav Karoglan koji je predstavnik "mlađe garde". Imamo dvije potpuno različite škole odijevanja u tom dvoboju, rekao bih. Svaki je na svom polu. Od ostalih bih izdvojio još trenera Lokomotive Silvija Čabraju koji mi je totalni "cooler", ali ipak mislim da će titulu odnijeti netko od prve dvojice.

U mlađim danima bili ste nogometaš, još igrate rekreativno, ali sami za sebe kažete da niste neki talent. Jeste li ikad odmjerili snage se svojim kolegom Milanom Stjeljom koji je poznat kao veliki "španer"?

Odmjerili smo puno puta snage, ali rekao bih da je Milan više nogometa zaboravio nego što sam ja znao (smijeh). Susreli smo se i na nekim ozbiljnijim turnirima, moram priznati da je njegova ekipa većinom bila uspješnija. Milan je bio izrazito talentiran dečko, njegov problem je što je nakon prva dva brza koraka bio "spor k‘o magla", ali je veliki nogometni znalac. Rekao bih da je on Riquelme za beskućnike (smijeh). Ja sam više kao Lucio za socijalne slučajeve jer kao obrambeni igrač nikad nisam baš volio ispucavati loptu. Zajedno igramo za novinarsku reprezentaciju, idemo po turnirima i uvijek bude super druženje, ali sada ne znam što će biti s našim veteranskim karijerama budući da su nas obojicu zadesile ozljede i hodamo na štakama.

Više puta ste istaknuli da je Gorica vaš klub. Igor Ćurković odustao je od komentiranja i bacio se na društvene mreže Hajduka i njihov Hajduk Digital TV. Ima li u Gorici potencijala za takvo što?

Sigurno da ima, predsjednika Nenada Črnka poznajem cijeli život i već više puta me pitao kada ću se malo ozbiljnije uključiti da snimamo neke emisije i sadržaj za društvene mreže. Mislim da imaju dobre ideje, ambiciozni su i sigurno će rasti u idućih nekoliko godina. Što se tiče Igora, ja ne bih mogao biti u njegovoj situaciji i mislim da nije dobro da novinari rade za ove vodeće klubove ako su vezani i uz neku tv kuću. Ne bih se volio naći u toj koži, neizbježno je da te ljudi počnu gledati kroz to što radiš i teško je ostati objektivan, što je u novinarstvu ipak poprilično bitno.

Maksimalno cijenim Željka Velu, ali jednostavno smo na dijametralno suprotnim stranama. Ono što vidite pred kamerama sam jednostavno ja i nemam se namjeru pretvarati da sam nešto što nisam

Nedavno je izašao HNL album sa sličicama. Jeste li jedan od onih koji su nestrpljivo čekali taj dugo najavljivani album?

Jesam, naravno da imam album i da ću skupljati sličice. Čak je na zadnjoj strani izašla i jedna suradnja s Nogometnim ikonama, kojih sam i sam dio, tako da tim više. Izrazito mi je drago da i mi imamo svoj dio sudjelovanja u rastu HNL-a i to je svakako korak naprijed što pokazuje i to da je prva pošiljka sličica i albuma rasprodana na velikom broju prodajnih mjesta u Hrvatskoj.

Malo tko ne zna da ste studirali na Fakultetu političkih znanosti. Kolege, ali i profesori pamte Vas i po promociji koja će ostati zlatnim slovima upisana u povijest faksa. Naime, svoju diplomu preuzeli ste u dresu Zinedina Zidanea. Biste li rekli da je taj potez upravo nešto što vas opisuje kao osobu?

Pa dobro, meni je to tad bilo sasvim normalno i spontano. Istina, moji roditelji nisu dijelili to oduševljenje, ali eto nije prvi put da su se crvenili zbog mene. Dekan Cvrtila mi se samo nasmijao, a ja sam raširio ruke kao Mišo Kovač na Poljudu 93. i onda je nastao delirij u dvorani kad sam se skinuo u dres. I danas kad god mogu voditi emisiju ili negdje gostovati u dresu ili nekom neformalno izdanju iskoristim tu priliku. Zidane je moj heroj iz djetinjstva i meni se to činilo kao fora ideja…da to sam evo ja, što god to značilo. Guštao sam, stvarno jesam.

Vaš put je stvarno zanimljiv i prava inspiracija. Radili ste svojevremeno i na baušteli, radite i danas ponekad iza šanka, dok pomažete u obiteljskom kafiću. Je li Vam taj konobarski posao pomogao u tome kako komunicirati s ljudima?

Je, sigurno. Radio sam u obiteljskom kafiću, ali to je meni bilo normalno, s tim ljudima sam odrastao. Inače prvi gost bi mi u jutarnjoj smjeni bio otac Igora Bišćana kojem bi donio kavu i "konjačić", pa bismo nas dvojica iskomentirali aktualna sportska događanja. Nakon njega su krenuli dolaziti i ostali, a znate kako je po kafićima svi sve znaju. Tako onda shvatiš da ne želiš u jednom trenutku u životu biti taj lik koji će sa šanka birtije prepričavat lovačke priče. Naučiš puno i o pristupu ljudima. Dolaze ti ljudi raznih profila, a ti sa svakim moraš popričati. Radio sam i puno drugih poslova, od skladišta do bauštele. Iznad svega mislim da je ono najvrjednije što sam naučio što znači vrijednost novca. Nisam se ja sad ne znam koliko patio, bilo je teških trenutaka, ali po meni je sve to jedno bogatstvo života koje te izgradi kao osobu.

Vezani članci
15. travanj 2024 09:01