Foto: Kristijan Sedak/Pirvatna arhiva

“Znate ono kad nešto jako želite…”, počeo je svoju objavu na LinkedInu Marin Mrša, osnivač i voditelj tvrtke za istraživanje tržišta Peekator. Želio je stipendiju, a onaj “ali”, koji uobičajeno uslijedi nakon onakve prve rečenice, za njega je bilo – mucanje.

Na osnovi prvog dojma, u tri do sedam sekundi, gotovo se potpuno procjenjuje nečiji karakter, a ta se pretpostavka poslije teško mijenja. Zbog toga je dobra komunikacija ne samo važna, nego presudna, u privatnom i u poslovnom svijetu, istaknuo je Kristijan Sedak, komunikacijski stručnjak s Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Govorničke akademije Demosten.

Strah od osude

U današnjem poslovnom svijetu bez dobrog dojma na razgovoru gotovo je nemoguće doći do posla, a kvalitetno odrađen razgovor s potencijalnim poslodavcem može biti važniji od životopisa. Ipak, govorne teškoće mogu odvratiti pozornost slušatelja s onoga što govornik želi prenijeti na karakteristike njegova govora, objasnio je Sedak. Dodao je da iako se na prvu čini da govorne mane isključuju mogućnost uspješnog javnog nastupa, i teorija i praksa to demantiraju.

Zbog snažnog straha od osude i neuspjeha, osobe s govornim manama često isključuju mogućnost poboljšanja svojih govorničkih vještina, a samim time riskiraju napredovanje i sudjelovanje u važnim privatnim i poslovnim zbivanjima”, napomenuo je Sedak.

Nije ovo prvi put da je Mrša progovorio o svojoj govornoj “mani”, nerijetko ističe da mu je mucanje uvijek jače izraženo na početku javnog nastupa ili intervjua dok se ne opusti, a upravo zbog mucanja izbjegava gledati i slušati svoje javne nastupe. Ipak, nije dopustio da njegova govorna teškoća postane – mana. Vjerom u sebe, ali i zbog toga što se služio raznim trikovima, srušio je predrasude i izgradio se kao uspješnu poslovnu osobu.

Foto: Kristijan Sedak / privatna arhiva

Logopedica Ivona Rašić objasnila je da je mucanje specifična teškoća i da se može dodatno poremetiti ritam i tempo govora kad je osoba pod stresom, ali isto tako i pri određenim emocijama koje izaziva javni nastup ili razgovor s nepoznatom osobom, a to su tuga, sreća ili uzbuđenje.

S obzirom na to da govorne mane dolaze na vidjelo posebno u okolnostima nabijenima emocijama, Sedak je istaknuo kojim se vrlinama mogu nadomjestiti govorne “mane” u okolnostima poput razgovora za posao.

“Govornik uvijek treba isticati ono u čemu je dobar, a skriti ili smanjiti u čemu nije, te pokušati publiku zadobiti nečime što može odvratiti pozornost od govorne teškoće”, istaknuo je Sedak. Dobra distrakcija su, napomenuo je, domišljato upotrijebljene retoričke figure ili kvalitetni argumenti, ali treba imati na umu da se publika rado identificira s govornikom pa humor na vlastiti račun ili određena životna priča mogu biti dobar most za ostvarivanje povezanosti.

‘Možda bude simpatično’

“Vješta argumentacija, uvjerljivost, dobra struktura govora, osjećaj za vrijeme, jasno izražene emocije i strast, gestikulacija, improvizacija sve su to vrline na koje se govornik treba oslanjati neovisno o tome ima li govornu manu ili ne”, naveo je Sedak i dodao da uspješnog retoričara ne čini samo dobar glas i jasan izgovor nego i ravnoteža argumentacije i osobnoga stila.

Da je osobni stil važan, svjestan je i Jakov Sedlar, student četvrte godine novinarstva. Jakov ima rotacizam, odnosno nepravilno izgovara slovo r, ali to mu nikad nije bilo uzrok stresa ili utjecalo na samopouzdanje.

‘Uvijek pokušam iz svake situacije izvući dobro i biti pozitivan, tako da mi rotacizam nije problem’, naveo je student novinarstva Jakov Sedlar

“Prihvatio sam da je to dio mene i da su mali izgledi da se to promijeni”, rekao je Jakov koji je svoj osobni stil izgradio upravo na pričljivosti.

“Uvijek pokušam iz svake situacije izvući ono dobro i biti pozitivan tako da mi rotacizam nije problem. Jako sam otvoren i pričljiv te je kod mene to ‘r’ ili bilo simpatično drugima ili se jednostavno nije ni razumjelo”, naveo je mladi novinar.

Iako je svjesan da se to često događa, Jakov se u djetinjstvu nije susreo s izrugivanjem zbog te teškoće, pa mu samopouzdanje nije narušeno, a samim time nikad se nije osjetio manje kompetentnim za određenu aktivnost od neke druge osobe. Ipak, priznaje da ga je strah da će mu rotacizam naštetiti u budućnosti jer želi biti televizijski reporter.

Ako je mogao Rohatinski…

“Ako dobro i smisleno govorim o nečemu, onda mislim da mi to nije problem. Isto tako, živimo u 21. stoljeću gdje tehnologija radi čuda pa se nekako nadam da ako uspijem u budućnosti biti ono što želim, publika moju teškoću neće primijetiti, ili će im biti simpatično”, nada se Jakov.

Iako sam ističe da mu je put k željenoj karijeri otežan, motivacija su mu drugi novinari s govornim teškoćama, ali to ih ne sprečava da rade novinarski posao. Motivacija mu je i njegova djevojka koja je također studentica novinarstva i nosi se s istim teškoćama kao i Jakov.

“Kao da nas je i to spojilo. Smatramo da će sigurno biti teško, ali smo u tri godine studiranja naučili da postoji mnogo zanimanja i poslova koji su vezani uz novinarstvo, a da nisu nužno ispred kamere”, napomenuo je Jakov.

Osvještavanjem da je kontrola govorne mane moguća uz oslanjanje na presudne elemente javnog nastupa kao što su neverbalna komunikacija, sadržaj, karakter i emocija, osoba može postati sjajan i uspješan javni govornik, zaključio je komunikacijski stručnjak. Pravi primjer za to je i bivši guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski koji je unatoč mucanju osvojio nagradu stručnog žirija Hrvatske udruge za odnose s javnošću za najboljeg komunikatora među osobama iz hrvatskog javnog života 2008. godine.

Nekim je zanimanjima ipak otežano

Da je osobama s govornim teškoćama zaista teže ostvariti se u određenim poslovima, napomenula je i logopedica Rašić. Najveći problem stvara mucanje.

“Osoba koja ima narušen ritam i tempo govora ne može raditi kao novinar, učitelj u školi, logoped ili psiholog. Iako, to ne mora biti pravilo”, navela je Rašić. Dodala je da postoje razni oblici mucanja, od onih koji su jedva primjetni, do težih oblika koji sprečavaju osobu da se bavi određenim poslovima i mogu negativno utjecati na karijeru pojedinca.

Rašić je napomenula da govorne teškoće nisu uvijek izlječive, ponekad se uspiju potpuno korigirati, ponekad se ublaže, a ponekad ostanu trajne. Iako se većinom tretiraju u djetinjstvu jer se već tada počinju primjećivati, i odrasla osoba može doživjeti neku stresnu situaciju i početi mucati.

“Ponekad odrasla osoba kao dijete nije bila u adekvatnoj terapiji pa odluči poboljšati svoj govor u odrasloj dobi”, objasnila je Rašić.

To će možda u budućnosti učiniti Jakov koji je istaknuo da bi volio ići logopedu, ali je to trenutačno za njegov proračun preskupo.

“Išao sam samo u vrtiću k logopedu jer se poslije plaćalo, a moji roditelji mi to nisu mogli omogućiti. Ipak u vrtiću sam već uspio svladati slovo l koje isto nisam mogao reći”, ispričao je Jakov.