Hamletova dvojba "biti ili ne biti" u Hrvatskoj je zaživjela u obliku "ostati ili otići". S tim se pitanjem susreće svaka mlada osoba po završetku obrazovanja. I dok ih sve više odlazi s koferima punim nade u bolje sutra u nekoj drugoj zemlji, ima i onih koji ne samo da ostaju, nego se i aktivno uključuju u kreiranje politike.
Global je odlučio doznati zašto mladi ulaze u politiku, a naši sugovornici tvrde da je to zbog borbe za bolje sutra, a nikako radi uhljebljivanja što bi se moglo pomisliti, ili što pokreće neke njihove starije kolege.
Van ili u politiku
"Želim ostati i boriti se za promjene", kaže Lovro Lukavečki, student politologije na Fakultetu političkih znanosti i predsjednik Foruma mladih SDP-a Varaždin i tamošnjeg Savjeta mladih. Savjet mladih smatra dobrim alatom kojim se mladi mogu uključiti u kreiranje politika za mlade i svojim angažmanom želi ih uključiti u donošenje odluka jer, kako kaže, "mladi jako dobro znaju što hoće i što im treba, kakvo društvo i državu žele".
Želju za aktivnim kreiranjem promjena u društvu mladi ne negiraju. Jedan od načina je priključivanje "aparatu" koji oblikuje politiku, ali pod uvjetom da u tom "aparatu" zaista nešto i mijenjaju.
"Što je državni aparat veći, više guši druge aspekte društva, stoga ne vidim svoje mjesto u njemu osim ako to obvezuje neku funkciju koju ću obnašati", ističe mladi član Nacionalnog odbora mladeži HDZ-a, Pavao Škoko Gavranović.
Da ne bi otišla iz zemlje, tvrdi i Ana Čavlek, studentica studija Održive mobilnosti i logistike, koja je uz to aktivna HSS-ovka.
‘Želim ostati i boriti se za promjene‘, kaže Lovro Lukavečki, student politologije na Fakultetu političkih znanosti
"Na zadržavanju mladih trebalo bi početi raditi već za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja i studiranja, omogućavajući učenicima i studentima da uz praktični rad u određenim tvrtkama steknu određeno iskustvo i tako nakon školovanja lakše nađu posao u struci", smatra Čavlek. Prema mišljenju Lukavečkog, razlozi odlaska mladih nadilaze problem njihove financijske i egzistencijalne nesigurnosti.
"Naš je sustav postavljen tako pojedinci napreduju dok ostatak društva pati. Naš sustav diskriminira i zato su mladi izgubili vjeru u institucije", ističe on.
"Jedino se uz politiku moglo nešto promijeniti i potaknuti pozitivne promjene u društvu - zato politika", objašnjava svoj angažman Škoko Gavranović.
Insajderski odnosi
Lukavečki je s timom pokrenuo niz projekata kojima nastoji potaknuti mlade na društveni angažman, ali priznaje da su mladi dosta nepovjerljivi kad je politika u pitanju. Škoko Gavranović, s druge strane, priznaje da je upravo mladež ta koja doista povlači najveći dio fizičkog rada u predizbornim kampanjama.
"Znamo da u tim kampanjama radimo da netko drugi dođe do položaja i sada je samo pitanje odnosa te osobe prema mladeži nakon pobjede", ističe.
Čavlek također ističe da se, nažalost, mladi i obrazovani ljudi teško probiju do stranačkog vrha, te da njihovi projekti i vrijednosti teško dolaze do izražaja. Ona još nije sudjelovala na konkretnim projektima, ali u budućnosti planira projekte koji bi se, među ostalim, bavili i zaustavljanjem iseljavanja mladih i obrazovanih.
Istraživanja pokazuju da bi 20 posto mladih prihvatilo neku političku dužnost
"Unutarstranačke strukture mladeži koriste se kao filtri koji odvajaju one koji su predani radu od onih koji su ušli iz koristoljublja jer takvi ne bi trebali donositi odluke u stranci", dodaje Škoko Gavranović.
Mlade na bavljenje politikom potiču isti motivir kao i odrasle, a davati paušalne i općenite odgovore u ime svih mladih pogrešno je, tvrdi Marko Kovačić, stručnjak za pitanja političke participacije i kompetencije mladih. Kaže da posljednje veliko istraživanje iz 2018. pokazuje da samo 26 posto mladih nije glasalo jer nije željelo, dok je njih 41 posto izašlo na izbore, a ostali nisu još imali pravo glasa. Istraživanje je pokazalo i da bi 20 posto njih prihvatilo neku političku funkciju. Smatra da je pogrešno proglašavanje mladih apatičnima, a da se ne uzme u obzir cjelokupna slika društva.
Mito i korupcija
"Razloga zašto mladi ne sudjeluju ima nekoliko – ne smatraju da je to važno, vjeruju da ih se politika ne tiče ili misle da njihovo sudjelovanje neće mnogo promijeniti", kaže Kovačić. Bivša studentica Fakulteta organizacije i informatike te predsjednica mladih HNS-a u Cestici, Ana Kutnjak, kaže da nikad ne bi primila mito i pristala na korupciju.
"Mediji relativno rijetko portretiraju pozitivne primjere participacije mladih, a kako u Hrvatskoj vlada percepcija o neresponzivnim političkim elitama, to obeshrabruje mlade da sudjeluju", zaključuje Kovačić.
Kutnjak pak kaže da država vapi za drukčijim političkim pristupom, a uhljebljivanje i politički diletantizam trebaju zaustaviti mladi.
"Mladi trebaju vratiti ‘čisti obraz‘- neopterećeni prošlošću i usmjereni na budućnost", dodaje na kraju Kutnjak.
