Foto: Pexels

Tijekom online nastave koja se provodila za vrijeme pandemije koronavirusa, učenici i profesori bili su prisiljeni prilagoditi se novom normalnom. Na profesorima je bilo da usvoje znanje o online platformama za učenje te da plan i program prilagode novom načinu učenja. Jedan od najvećih problema koji se javljao za vrijeme online nastave su tvrdnje učenika da neki svoj posao ne obavljaju na adekvatan način, već samo pošalju prezentacije bez objašnjavanja gradiva. Također, veliki problem je bila sama prilagodba na novonastalu situaciju, ali nakon gotovo godinu dana, važno je pitanje je li došlo do poboljšanja provedbe online nastave?

“Na općoj razini situacija je bolja, dostupno je više alata, poboljšana prohodnost internetskih veza, svi se u sustavu bolje snalaze u ovakvim oblicima nastave. Mislim da je napredak očit, pogotovo kada se kombinira nastava na daljinu i nastava u razredu”, rekao je Mirko Ćurić, ravnatelj Srednje strukovne škole Antuna Horvata Đakovo.

Pilot-projekt E-škole

Na početku pandemije koronavirusa, uz studente na fakultetima, na online nastavu prešli su i učenici osnovnih i srednjih škola kao najbolji odgovor na trenutno stanje. Iako, s trenutnom situacijom u Hrvatskoj, velika većina učenika ne podržava online nastavu.

“Skoro polovica učenika izjavljuje da im je draža nastava uživo nego nastava na daljinu, pri čemu je nastava uživo draža učenicima trećeg nego učenicima četvrtih razreda te je draža je mladićima nego djevojkama”, objasnio je Ćurić rezultate ankete provedene u Srednjoj strukovnoj školi u Đakovu. Razgovor s mnogim maturantima i učenicima srednjih škola pokazao je da je najčešći problem bio taj što su mnoge zadatke morali obavljati sami.

Učenici se izjašnjavaju da im je ipak draže biti u školi nego imati online nastavu (Foto: Unsplash)

“Kod većine profesora morali smo praktički 99 posto posla napraviti sami, radili smo puno toga pomoću lekcija na YouTubeu, prepisivali prezentacije ili rješavali pitanja”, objasnila je maturantica Jana. Također, s Janom se složila i maturantica Karla koja je istaknula da je online nastava bila puno napornija jer su učenici dobivali više zadataka.

“Kad je online nastava dobivamo više zadataka pa nam tako profesori zadaju zadatke koje je potrebno odraditi na satu i onda još dobijemo zadatke za zadaću, a uglavnom za veći dio predmeta ne dobivamo uopće zadaće kad smo uživo u školi”, rekla je Karla.

‘Profesori su nam slali prezentacije koje nisu objašnjavali’, istaknula je Vanja, učenica završnog razreda medicinske škole

Na pitanje zašto se od učenika više očekuje tijekom online nastave te jesu li mnogi učitelji iskoristili situaciju tako što su samo slali prezentacije, ravnateljica Osnovne škole Zapruđe, Ružica Vitman Sović, odgovorila je da se online nastava u mnogim školama odvijala putem pilot-projekta E-škole.

“Ideja nove paradigme poučavanja bila je da učitelj bude mentor, da učenici istražuju i rješavaju probleme sami, a učitelj će ih usmjeravati i pomagati im“, naglasila je ravnateljica Vitman Sović te tako objasnila ulogu učitelja tijekom online nastave.

Uloga roditelja je važna, no važan je i profesor

Novi oblik obrazovanja i digitalne platforme kao primarni izvor znanja zasigurno su predstavljale izazov, posebice za učenike nižih razreda osnovnih škola. Veliku ulogu u prilagodbi i uspješnom izvršavanju obveza imali su i roditelji.

“Roditeljska uloga je važna, ona osigurava da se komunikacija odvija točno određenim redoslijedom i prema točnim uputama”, napomenula je ravnateljica Vitman Sović. Također, dodala je da su roditelji bili glavni akteri zaduženi da djetetu omoguće osnovne uvijete za rad. Međutim, potrebno je naglasiti da postoji značajna razlika između roditelja mlađih i starijih učenika. Učenici nižih razreda osnovnih škola posjeduju vrlo skromnu informatičku pismenost, pa je samim time zadaća roditelja uključivala i upoznavanje djeteta s osnovnim informatičkim znanjem.

Neupitna je važnost roditeljske suradnje, međutim, ravnateljica Vitman Sović naglasila je da se ne smije osporavati niti odgovornost učitelja.

Foto: Pixabay

“Učitelji su morali su stvarati razumljive sadržaje i zadatke koje se lako mogu pročitati, koji se lako mogu riješiti i predati završene radove”, objasnila je ravnateljica. Također, naglasila je da je online način rada iziskivao puno pripremanja učitelja i puno rada izvan radnog vremena.

Nastavnica Trgovačko-ugostiteljske škole Ivančica Dragičević rekla je da opterećenost i radni raspored nastavničkog osoblja ovisi o vrsti škole i programima. Njezin radni dan, ispričala je, sastoji se od prijepodnevnog pripremanja nastave, predavanja maturantima u školi te održavanja nastave putem Microsoft Teamsa, za sve učenike koji nastavu prate putem digitalne platforme.

“Imam šest razreda, osam programa u nastavi strukovnog sadržaja s vježbama”, kazala je Dragičević. Također je istaknula da je to dovoljan pokazatelj koliko su trud i rad profesora cijenjeni i prepoznati.

Mjesta za napredak uvijek ima

Online nastava bila je dio svakodnevice svih učenika i studenata posljednjih godinu dana. Samim time, mogu se izvući zaključci da bi se ustanovilo što je funkcioniralo, a što nije. Veliku ulogu u cijelom procesu imalo je i Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

“U dogovoru s CARNET-om, osiguravali su stalnu podršku u mrežnom prostoru, proširili su virtualni prostor tako da su osluškivali teškoće s kojima se učitelji susreću”, rekla je Vitman Sović. Ravnateljica je objasnila da je MZO već započeo promjene u obrazovanju programom “Škola za život” te je učenicima koji nemaju kod kuće osnovne digitalne uvijete osigurao tablete za praćenje nastave. Osim toga učiteljima su omogućene edukacije za podizanje informatičke pismenosti i stvaranja digitalnih sadržaja.

‘Mišljenja sam da su učenici, nastavu na daljinu shvatili ozbiljnije u odnosu na prošlu godinu’, rekla je Ivančica Dragičević, nastavnica u Trgovačko-ugostiteljskoj školi

Do poboljšanja je zasigurno došlo, a osim potpore MZO-a i učenici su imali veliku ulogu u cijelom procesu. Dragičević je napomenula da učenici u usporedbi s prošlom godinom bolje planiraju dan i odgovornije se odnose prema obvezama te to smatra pozitivnim pomakom. Iako je trenutna epidemiološka situacija povoljna i postroženje mjera se ne razmatra, postavlja se pitanje što bi se promijenilo u ponovnom održavanju nastave na daljinu?

Ravnateljica Vitman Sović smatra da je prethodna online nastava početak novih načina podučavanja. Istaknula je da bi se u slučaju ponovnog odvijanja nastave na daljinu brzo prilagodili, iako trenutno za to nema potrebe.

“Sada znamo, ako treba možemo se brzo prebaciti i na to, ali učitelji vole školu i učionicu. Učitelji vole biti blizu učenika i osluškivati njihov ritam, pomoći, uputiti i ocjenom potaknuti za višu razinu. A učenici, oni svakako vole biti u školi sa svojim prijateljima jer tako ipak lakše uče“, zaključila je ravnateljica Vitman Sović.

Online nastava kao nužnost za vrijeme krize

Nastavu u učionici ne može ništa zamijeniti, a s time se slaže Ana Tuškan, koordinatorica projektnih aktivnosti Sindikata hrvatskih učitelja.

“Online nastava samo je nužnost kada to zahtijevaju epidemiološki i sigurnosni uvjeti”, rekla je Tuškan, međutim naglasila je da mora biti bolje organizirana.

“Za vrijeme krize pažnja bi se trebala preusmjeriti na programe otvorene komunikacije i emocionalne podrške“, objasnila je Tuškan te napomenula da bi se trebalo fokusirati i na smanjenje stresa i jačanje motivacije. Također, naglasila je da su pod velikim stresom bili i roditelji, koji su morali preuzeti dodatnu odgovornost u cijelom procesu digitalnog obrazovanja.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Na roditelje je pao velik teret, a osobito na one koji imaju više djece, one koji imaju mlađu djecu, a da ne pričam o roditeljima učenika s teškoćama te zaposlenike koji daju sve od sebe, iako sustav nije bio nimalo spreman za njih”, rekla je Tuškan. Odgovor na pitanje što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja učinilo da bi poboljšalo uvjete funkcioniranja nastave vidljiv je iz tehničkih problema koji su se konstantno ponavljali. Uz to, sadržaji koji su se prikazivali na televiziju nisu sinkronizirani s redovnim nastavnim programom.

Nikakva zaštita nije pružena vulnerabilnim učiteljima i učenicima za čiji rad bi se moglo naći adekvatno rješenje”, objasnila je Tuškan. Problem su i nezadovoljavajući uvjeti za obrazovanje učenika s teškoćama, a to je posebice bilo vidljivo prilikom odvijanja online nastave. Naime, pomoćnici u nastavi imaju iznimno loš status bez ikakve zaštite i prava koja bi trebali imati.

“Stvaranjem boljih uvjeta za rad učenicima s teškoćama, pomažemo i njihovim obiteljima, jer se s boljim obrazovanjem, oni kasnije mogu više osamostaliti”, zaključila je Tuškan.

Za bolju prilagodbu učenika važan jasan raspored

Klinička psihologinja Renata Ćorić Špoljar, objasnila je do kojih promjena dolazi kod djece tijekom online nastave te naglasila da do nesigurnosti i zahtjevom za velikom količinom emocionalne energije dolazi zbog izostanka strukture i poznatih rasporeda.

“Poželjno je da roditelji i sebi i djeci daju vremena za prilagodbu, da i sebi i djeci daju prostora da zajedno otkriju metode i strategije koje najbolje funkcioniraju. Izvanredne situacije zahtijevaju upravo takve napore”, objasnila je psihologinja. Također, napomenula je da zbog ograničenosti socijalnih kontakata  doći do emocionalnih teškoća kod djece.

Foto: POLIKLINIKA ZA ZAŠTITU DJECE I MLADIH GRADA ZAGREBA

“Nedostatak volje i motivacije, ograničenost socijalnih kontakata, kako kroz druženja i igru, tako i kroz brojne aktivnosti, treninge, fizičku aktivnost općenito, može dovesti do dodatnog povlačenja i izolacije te javljanja odnosno porasta emocionalnih teškoća kod djece, poput anksioznosti, depresivnosti, briga i strahova”, rekla je Ćorić Špoljar. Isto tako, naglasila je da se to kod djece u nižim razredima može dodatno pojačati zbog predugog bivanja uz ekran. Psihologinja je objasnila da je, za bolje fokusiranje učenika, potrebno odrediti im jasan raspored za aktivnosti poput spavanja, jela, ali i online nastave te je naglasila da je veoma važno prilagoditi ocjenjivanje učenika tijekom online nastave.

“Ocjene su mogući rezultat mnogih čimbenika, truda i rada, ali i otpora djeteta, pomoći drugih, snalažljivosti s tehnologijom te obiteljskih odnosa. Stoga bi bilo dobro prednost dati ocjeni za zalaganje, aktivno sudjelovanje, trud i istraživanje, usmenoj raspravi, a ne isključivo uratku na virtualnom testu“, rekla je Ćorić Špoljar.

“Ne škodi još jednom naglasiti da promijenjena vremena koja živimo mogu biti izazovi i prilike za učenje djece kako se prilagoditi i što im pritom može pomoći, kako možemo i kako mogu biti bolji jedni prema drugima, suosjećajniji, strpljiviji i tolerantniji i još mnogo toga”, zaključila je psihologinja.