Nered koji je nastao zbog procesa izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije najbolji je dokaz do čega politička obećanja mogu dovesti. Ono što je započelo kao predizborni trik za ostanak na vlasti, dovelo je do najvećeg političkog meteža u novijoj povijesti.
Suočen s porastom nezadovoljstva prema politikama EU-a i rastom podrške euroskeptičnoj UK Independence Party (UKIP), britanski je premijer David Cameron obećao raspisati referendum o članstvu u Uniji ako pobijedi na parlamentarnim izborima. Rečeno – učinjeno: nakon što je Konzervativna stranka osvojila većinu u parlamentu, Cameron je počeo s pregovorima o položaju Ujedinjenog Kraljevstva. Dogovorene reforme trebale su Britancima omogućiti željeni "poseban status" u Uniji. No nakon postignutog sporazuma uslijedio je referendum o članstvu na kojemu se tanka većina građana ipak odlučila za napuštanje Unije.
U kampanji koja je prethodila referendumu, i zagovornici ostanka i zagovornici izlaska koristili su se taktikom obmanjivanja javnosti da će uslijediti kaos ako druga strana pobijedi. Istodobno, nijedna strana nije nudila konkretna rješenja kako će provesti svoja obećanja u djelo. Kada su rezultati referenduma pokazali da UK kreće prema izlasku iz članstva, David Cameron podnio je ostavku na mjestu premijera i tako napustio brod koji je počeo tonuti, a koji je sam doveo u krizu kako bi sebe zadržao na vlasti.
I zagovornici ostanka i zagovornici izlaska koristili su se taktikom obmanjivanja javnosti da će uslijediti kaos ako druga strana pobijedi. Istodobno, nijedna strana nije nudila konkretna rješenja
Na njegovo je mjesto "uskočila" Theresa May koja je tvrdila kako će ispoštovati volju naroda, iako je bila sklonija opciji ostanka. Kako su Britanci ušli nespremni u referendum, tako su i nespremni započeli pregovore o napuštanju članstva. Cijeli je proces izlaska rezultirao političkim sukobom između premijerke i parlamenta zbog toga tko ima posljednju riječ u procesu izlaska. Vrhovni sud presudio je kako je parlament dužan ratificirati bilo koji postignuti sporazum, no njegovi su ga članovi tri puta odbili podržati.
Shvativši da sama neće moći donijeti svima zadovoljavajuće rješenje, Theresa May podnosi ostavku, a nasljeđuje je Boris Johnson, žestok zagovornik napuštanja članstva.
Preuzevši premijersku dužnost, istaknuo je kako namjerava izvesti zemlju iz EU-a do kraja listopada ove godine pod bilo kojim uvjetima. Time je ušao u otvoreni politički sukob s parlamentom, ali i s članovima svoje Konzervativne stranke. U dosadašnjem mandatu koristio se svim zakonskim opcijama koje su mu na raspolaganju, uključivši i zaključenje sjednice parlamenta.
U međuvremenu je britanski Vrhovni sud presudio kako je odluka o zaključenju sjednice parlamenta bila nezakonita i donesena s ciljem sprečavanja parlamenta da sudjeluje u procesu izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Unije. Johnson je bio primoran priznati politički poraz i prihvatiti odluku suda. Vrijeme za postizanje novog sporazuma sve brže curi, a proces izlaska živcira sve uključene, ponajviše građane Otoka.
