Uspjeh poduzetnika i kompanija u Hrvatskoj uvijek izaziva veliku
pozornost javnosti. Iako su građani nedavni uspjeh Nanobita pohvalili, i dalje je više onih koji poduzetnike i njihovu aktivnost
preispituju. Poznati hrvatski jal prisutan je u svim porama društva pa tako ni IT sektor nije iznimka. Percepcija poduzetnika većinski je
negativna, njihovo poslovanje i uspjeh analiziraju se u detalje, ali ne konstruktivno i ne objektivno.
Jal je na svojoj koži tako najbolje osjetio poznati domaći inovator
Mate Rimac. Teško je i prebrojiti komentare o pomoći Rimčeve obitelji u pokretanju posla kao i komentare o kapitalizmu i "
prodaji magle". Tradicionalnom jalu može se dodati i nedostatak potpore države. Koliko država zapravo ne razumije poduzetnički i IT svijet najbolje je pokazalo nedavno izdanje emisije "Otvoreno" u kojoj je predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH, Zvonimir Frka Petešić razvoj
hard diska usporedio s razvojem
začina za juhu.
Tu je i izjava zastupnika Radničke fronte, Davida Bilića, koji je na zagrebačkoj skupštini izjavio da "ne mogu svi biti poduzetnici, u društvu moraju biti i
oni koji rade, a ne samo oni koji osnivaju tvrtke i izvlače profit od svojih radnika". Disfunkcionalne institucije i ostale pravne nepravilnosti tema su pak za drugi broj.
Društvo uspjeh poduzetnika, iza kojeg stoji veliki rad i upornost, treba pohvaliti, a uočene nedostatke kritički komentirati
Iz svega navedenog postavlja se pitanje –
kako u okruženju u kojem društvo i država ne pružaju zadovoljavajuću potporu za rast i razvoj mogu uspjeti
mladi? Kako pronaći motivaciju i pokrenuti nešto svoje kada na svakom koraku postoji
strah od osude okoline i ograničenja države? Mladi svoju budućnost sve češće ne vide u Hrvatskoj, a takvo stanje potrebno je hitno
mijenjati.
Uz državu, koja mora slušati poduzetnike i prema tome kreirati svoju politiku, najviše treba raditi na promjeni
mentaliteta. Društvo uspjeh poduzetnika, iza kojeg stoji veliki rad i upornost, treba pohvaliti, a uočene nedostatke
kritički komentirati. Bez ideologije, bez prebrojavanja krvnih zrnaca, bez jala. Tek onda može postojati Hrvatska u kojoj će mladi
bez straha htjeti ostati i raditi.
