Foto: Pixabay

Uspjeh poduzetnika i kompanija u Hrvatskoj uvijek izaziva veliku pozornost javnosti. Iako su građani nedavni uspjeh Nanobita pohvalili, i dalje je više onih koji poduzetnike i njihovu aktivnost preispituju. Poznati hrvatski jal prisutan je u svim porama društva pa tako ni IT sektor nije iznimka. Percepcija poduzetnika većinski je negativna, njihovo poslovanje i uspjeh analiziraju se u detalje, ali ne konstruktivno i ne objektivno.

Jal je na svojoj koži tako najbolje osjetio poznati domaći inovator Mate Rimac. Teško je i prebrojiti komentare o pomoći Rimčeve obitelji u pokretanju posla kao i komentare o kapitalizmu i “prodaji magle“. Tradicionalnom jalu može se dodati i nedostatak potpore države. Koliko država zapravo ne razumije poduzetnički i IT svijet najbolje je pokazalo nedavno izdanje emisije “Otvoreno” u kojoj je predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH, Zvonimir Frka Petešić razvoj hard diska usporedio s razvojem začina za juhu.

Tu je i izjava zastupnika Radničke fronte, Davida Bilića, koji je na zagrebačkoj skupštini izjavio da “ne mogu svi biti poduzetnici, u društvu moraju biti i oni koji rade, a ne samo oni koji osnivaju tvrtke i izvlače profit od svojih radnika”. Disfunkcionalne institucije i ostale pravne nepravilnosti tema su pak za drugi broj.

Društvo uspjeh poduzetnika, iza kojeg stoji veliki rad i upornost, treba pohvaliti, a uočene nedostatke kritički komentirati

Iz svega navedenog postavlja se pitanje – kako u okruženju u kojem društvo i država ne pružaju zadovoljavajuću potporu za rast i razvoj mogu uspjeti mladi? Kako pronaći motivaciju i pokrenuti nešto svoje kada na svakom koraku postoji strah od osude okoline i ograničenja države? Mladi svoju budućnost sve češće ne vide u Hrvatskoj, a takvo stanje potrebno je hitno mijenjati.

Uz državu, koja mora slušati poduzetnike i prema tome kreirati svoju politiku, najviše treba raditi na promjeni mentaliteta. Društvo uspjeh poduzetnika, iza kojeg stoji veliki rad i upornost, treba pohvaliti, a uočene nedostatke kritički komentirati. Bez ideologije, bez prebrojavanja krvnih zrnaca, bez jala. Tek onda može postojati Hrvatska u kojoj će mladi bez straha htjeti ostati i raditi.