Foto: Pixabay

Italija je ne tako davno imala toliko malo slučajeva zaraze koronavirusom da je svakom pacijentu mogla pružiti kvalitetnu njegu. Danas su talijanski liječnici prisiljeni birati između pacijenata koji će vjerojatno preživjeti i onih koji će teško preživjeti. Jedni idu na intenzivnu njegu, a drugi u grob. Tko misli da se tako nešto ne može dogoditi u Hrvatskoj, nije obraćao dovoljno pozornosti.

Virus se proširio diljem svijeta i mnoge zemlje koje su prije nas reagirale i koje imaju bolji zdravstveni sustav ne se mogu nositi s njim. S reakcijom kasnimo i za zemljama koje smo navikli gledati s visoka, poput BiH, koja je prije nas počela zatvarati škole i odgađati veća okupljanja.

Prije samo nekoliko tjedana uvjeravali su nas da nema mjesta panici, a ona je sad postala dio svakodnevice. Tijekom tog uvjeravanja izgubio se pojam o vrijednosti panike i činjenici da je ova kriza kao stvorena za nju. Naime, panika nije ništa doli pretjerana reakcija koja može imati svoju cijenu, ali je ona obično neusporedivo manja od cijene koju može imati prekasna reakcija.

Ako počnete bježati nakon što pomislite da ste vidjeli medvjeda, a ispostavi se da je riječ o smeđem grmu, neće vam biti ništa. Ako se približite medvjedu misleći da prilazite smeđem grmu, vjerojatno ćete umrijeti. Neke pogreške su skuplje od drugih i ljudi koji su pretjerano oprezni, što se može protumačiti i kao panika) obično mogu 100 puta pogriješiti bez većih posljedica, dok ljudi koji od opreza zaziru, illi negiraju potrebu za pojačanim oprezom – imaju pravo na samo jednu pogrešku.

Dobar primjer “pretjerane” reakcije vidljiv je u Južnoj Koreji, koja zasad vodi uspješnu borbu s koronavirusom. Zatvorila je škole, otkazana su sva veća okupljanja, a na dnevnoj je bazi testirano do 20.000 ljudi. Uvođenje takvih mjera donedavno se nazivalo paničnim ili preranim. Možda i jesu bile prerane, ali barem nisu bile prekasne.