Foto: Pexels

Ako Gaussova krivulja govori da će u školama najviše učenika prolaziti s dobrim i vrlo dobrim uspjehom, onda nas podatak da u Hrvatskoj više od 52 posto učenika prolazi s odličnim uspjehom više nego očito upozorava na to da je obrazovni sustav negdje zakazao. Nije taj problem potekao od učenika koji žele bod za višu ocjenu, a ni od profesora koji zaista te bodove i daruju. Roditelji su ti na koje ovdje treba upirati prstom i reći – ne može svaki učenik biti odlikaš, makar bio i vaše dijete. Odličan uspjeh nešto je što treba zaslužiti. Odličan uspjeh nije prezentacija kućnog odgoja, nego naučena gradiva.

Nastavnici na cjedilu

Zašto si roditelji daju pravo miješati se nastavnicima u posao? Što time žele postići? Misle li oni da su djeca nesposobna sama pobrinuti se za sebe u obrazovnom okruženju ili su, posljedično, djeca zaista i postala nesposobna naučiti bilo što? Ako je tako, onda smo stvarno, kao što je jednom jedan naš premijer rekao, u banani.

Nevjerojatno je koliko se u posljednjih desetak godina povećala spremnost roditelja na to da njihovo dijete bude najbolje. Zadaće i praktične radove rade roditelji, a ne djeca. Nastavnici se vuku za rukav, moljakaju za više ocjene, a kad odbiju, prijeti im se jer, eto, neki učenik nije učio dovoljno pa neće te školske godine imati odličan uspjeh i dobiti šarenu pohvalnicu.

Roditeljima nije mjesto u školskim klupama, osim na roditeljskim sastancima ili ako se oni sami tamo ne misle školovati. Samoinicijativne posjete nastavnicima sa stavom “vidjet će oni tko sam ja” dokazuju nam koliko smo roditeljima dali prostora da se, bez ikakve kazne, bave nastavničkim poslom i da, jednostavno, sami svojoj djeci upisuju ocjene u imenik. A nastavnici? Oni su očito plaćeni samo da plešu kako roditelji zasviraju.

Žalosti to da nastavnici ni u jednom trenutku nemaju podršku i zaštitu sustava. Ravnatelji škola okreću glavu i ponašaju se kao da to nije njihova stvar, a Ministarstvo obrazovanja nema vremena baviti se takvim stvarima jer, vjerojatno, rade na otkrivanju još jedne kupljene diplome. I tako su nastavnici ostavljeni na cjedilu da se sami izbore s pritiscima neurotičnih roditelja, a autoritet i dignitet već su odavno izgubili.

Pljuska znanju

Da nastavnici polako gube dugogodišnju bitku s fanatičnim “moje dijete mora biti odlikaš” roditeljima pokazuje nam to da su se granice između odličnih, vrlo dobrih i dobrih učenika već izbrisale, pa imamo pune gimnazije upitnih odlikaša i fakultete pune studenata upitnih sposobnosti za studiranje. Učenici sad već žele jedino petice, ali one darovane jer većina takvih nema znanje da bi ih zaslužila, a pitanje je samo vremena kad će roditelji početi s privatnim tužbama protiv nastavnika.

Ako će tako i biti, onda je najbolje svima odmah dati pet, bez ikakve provjere znanja. Jer što će nam provjere kad ionako znanje ne određuje ocjenu? Pa nisu neki klinci naivci da zaista uče, a da drugima roditelji doslovce sređuju ocjene. Budemo li učili djecu da će roditelji riješiti njihove probleme i srediti ocjene, dobit ćemo generacije djece koja neće znati zbrojiti dva i dva te će biti neupotrebljivi na tržištu rada. I tko će onda raditi za mirovine njihovih roditelja? Ili će se ti isti učenici uhljebiti u nekoj javnoj tvrtki preko “kumova” pa će im biti svejedno?

Sve je to golema pljuska nastavnicima i svima onima koji su svoje ocjene, kakve god bile, zaradili zahvaljujući svojem znanju. Ako ne pustimo nastavnike da rade svoj posao i nastavimo s ucjenama i poticanjem neznanja, brzo ćemo srušiti već ionako klimav obrazovni sustav i odgojiti generacije disfunkcionalne razmažene djece nesposobne za rješavanje i najlakših problemskih zadataka.