Ako studiraš izvan mjesta prebivališta, prehladiš se, a imaš besplatnu europsku zdravstvenu iskaznicu, bolje ti je da odeš u najbližu zemlju Europske unije tražiti liječničku pomoć. Jer tamo ćeš je sigurno dobiti, što nije slučaj u Hrvatskoj, tvojoj domovini. Odnosno, nećeš dobiti liječničku pomoć u Hrvatskoj, ali svi drugi studenti koji nisu iz Hrvatske, ali i drugi stranci koji posjeduju europsko zdravstveno, hoće.
Nema veze što oni nemaju hrvatsko državljanstvo kao ni osnovno ni dopunsko zdravstveno osiguranje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a ti imaš. To nije važno. Jer ti nemaš svog izabranog liječnika u tom gradu u kojem trenutačno studiraš. Srami se!
Zašto nisi prebacio karton još prije nekoliko godina kada si upisao faks? Pa što ima veze što svojeg liječnika poznaješ od prve godine života, što ima veze što ti on zna cijelu povijest bolesti i sve zdravstvene tegobe tvoje obitelji? Što ima veze što te prepoznaje i zna ti ime. To uopće nije važno.
Kao ni to što si kod kuće barem četiri mjeseca na godinu, a ponekad ti i tijekom tih mjeseci zatreba liječnička pomoć, koju onda opet ne možeš dobiti ako si karton prenio nekom nepoznatom liječniku u gradu u kojem studiraš. Nema veze, prenesi karton gdje god, a kada se razboliš idi u Sloveniju ili Mađarsku, njihovi liječnici će ti sigurno pružiti pomoć kakvu zaslužuješ. Naravno, jer imaš besplatnu iskaznicu Europskog zdravstvenog osiguranja koje ti je HZZO omogućio. Hvala HZZO! A da nam omogućite i normalno liječenje u našoj državi, neovisno o tome jesmo li kod kuće ili na fakultetu?
Zašto nisi prenio karton još prije nekoliko godina kada si upisao faks? Pa što ima veze što svojeg liječnika poznaješ od prve godine života, što ima veze što ti on zna cijelu povijest bolesti i sve zdravstvene tegobe tvoje obitelji?
Jednom (ne)zgodom mi je studentska liječnica koja svoj posao obavlja u prostorijama studentskog doma u kojem živim rekla da odem kući svom liječniku jer ja nisam njezin pacijent i ne može me pregledati. Da, jer očito tako funkcionira Hipokratova zakletva. Osim toga, s temperaturom oko 40 mogu se bez problema voziti najmanje sedam sati više 500 kilometara do svog liječnika.
Šteta što mi tad nije palo na pamet otići u Ljubljanu, koja je samo sat i pol vremena vožnje udaljena od Zagreba, taj put bih možda i preživjela. Srećom, uvijek postoji opcija odlaska na hitni prijam, što se HZZO-u očito čini kao idealno rješenje za sve studentske zdravstvene tegobe jer oni na Hitnoj ionako nikad, a posebno u vrijeme epidemije viroza i gripe, nemaju dovoljno posla.
