Što je glumac bez slobode? Brod na kraju, brod bez vode. Teško brodu bez svog mora, pitanju bez odgovora. Što je glumac u tamnici? Brijeg na ravnu, u ravnici. Teško brijegu stat bez gora, pitanju bez odgovora… Stihovi su to ispisani i uokvireni u Histrionskom domu u Ilici, mjestu na čijim daskama često igraju slobodni umjetnici, kako se često naziva samostalne umjetnike. Umjetnici su to čije je stvaralaštvo i djelovanje država prepoznala kao zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Ipak, kako je ovaj svijet prepun ironija, tako su "slobodni" umjetnici sve samo ne slobodni – tržište je takvo da se teško bore za svoj posao, njihov rad se podcjenjuje, ne percipira se doprinos koji daju ekonomiji, a država im zauzvrat daje "siću".
Manje od minimalca
Samostalni umjetnici jedini su radnici za čije se doprinose do travnja ove godine izdvajalo manje od minimalca, a za sve je kriva ekonomska kriza koja je izbila prije 14 godina.
"Ne osjećam da država uopće shvaća moj ikakav doprinos Hrvatskoj i mislim da je ovo zaista dosta ponižavajuće", kaže Buga Marija Šimić, direktorica kazališta Mala scena.
Neslavne 2009. godine Svjetska financijska kriza preslikala se i na Hrvatsku. Vlada na čelu s premijerkom Jadrankom Kosor i ministrom financija Ivanom Šukerom donijela je paket antirecesijskih mjera. Među ostalim, uveden je i krizni porez. Tad je samostalnim umjetnicima snižena mirovina 33 posto. Koeficijent doprinosa koje država uplaćuje za njih smanjen je s 1,2 na 0,8 i na toj je razini ostao do travnja 2023..
Tako su, paradoksalno, oni čiji je rad ocijenjen kao iznimno vrijedan za državu, čak 15 godina zapeli s koeficijentima koji su manji od minimalca. Ukidanje ove mjere "malo je kaskalo" za ukidanjem ostalih recesijskih mjera koje su ukinute prije čak 13 godina.
Novim Izmjenama Zakona o doprinosima, koji je početkom travnja stupio na snagu, koeficijent za izračun mirovina povećao se na isti iznos prije uvođenja mjera. No život nije kakav je bio 2008. godine.
Prosvjed nije rješenje
Samostalni umjetnici svoje su nezadovoljstvo iskazali prosvjedom koji se održao u ožujku ove godine u Zagrebu. Buga Marija Šimić prosvjedu nije nazočila.
"Imala sam predstavu", kaže pa kroz smijeh dodaje: "Morala sam zaraditi za život". No nije prevelik pobornik prosvjeda, iskrena je. To su, smatra, jednokratne akcije koje neće učiniti preveliku korist jer ne nude konstruktivno rješenje.
"Mislim da se sustav ipak mora mijenjati iznutra, a ne izvana. Ipak, nitko od nas ne želi preuzeti odgovornost da se prijavi na natječaj, uđe u sustav, da se aktivira u politici i možda uđe u Ministarstvo. A to je jedino važno da se napravi promjena", napominje.
Šimić smatra da se treba pronaći način da se zajedno komunicira, a ne se stalno s Ministarstvom prepucavati putem medija, prosvjeda ili Facebooka. Treba, tvrdi ona, pokrenuti dijalog u kojem će sudjelovati tri strane: mjerodavno ministarstvo, samostalni umjetnici kao zaposlenici i oni koji zapošljavaju samostalne umjetnike.
"Ja sam u dvostrukoj ulozi: ona koju se zapošljava, ali i ulozi šefice kazališta koja zapošljava. I to su dvije potpuno različite uloge s pozicije dva potpuno različita interesa. Nas koji smo voditelji umjetničkih organizacija i koji zapošljavamo nitko ništa ne pita. Mi smo potpuno zanemareni", ističe.
'S nama staje i kultura'
I zato prosvjed, kaže, ispada jednostran – stvara se slika da drugih zahtjeva osim povećanja koeficijenta nema. Nije se ponudilo nikakvo rješenje, samo kritika.
"Da samostalni umjetnici sad kažu: mi nećemo raditi – kultura bi u Hrvatskoj stala", napominje.
Šimić je članica HZSU postala lani, a jedna je od rijetkih koji ovaj status zavrijede još u 20-ima. Imala je povlasticu da od malena korača daskama koje život znače. Nakupila je projekata i uloga i tako postala "zamjetna" – kako to definira Pravilnik o načinu i uvjetima za priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna.
Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika ima samo 1395 umjetnika. Riječ je o malo ljudi koji imaju prigodu biti dio te zajednice. Probrano je to i elitno društvo čiji član umjetnik postaje tek nakon što država prepozna njegovu iznimnu vrijednost.
Država financira umjetnost
Svaki samostalni umjetnik ima pravo podnijeti zahtjev da mu se doprinosi za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje plaćaju iz hrvatskog državnog proračuna. Državu je to, na primjer, prošle godine koštalo oko 40 milijuna tadašnjih kuna. No ako se pita samostalne umjetnike – nedovoljno. I tako dok kulturna industrija puni velikih četiri posto državnog proračuna, iz njega dobiva kapljicu.
Činjenica da osoba čiji je rad navodno iznimno važan državi nakon svog umirovljenja ima pravo na oko 300 eura mirovine sramotna je, smatra Buga Marija. Njihov se rad time obezvrjeđuje, a na neki način za to su krivi i sami umjetnici, upozorava. Na njima je da prikažu svoj doprinos, svoju važnost za društvo i zemlju, a ne da čekaju da netko drugi to učini umjesto njih.
"Da, država je dužna financirati umjetnost i financira je - zato postoje javna kazališta. Samostalni umjetnici su samostalni s razlogom i mi smo na tržištu kapitala, koliko god to bolno zvučalo. Ovisimo o ponudi i potražnji i na nama je da odgojimo publiku da traži nešto što mi mislimo da vrijedi. I to je na nama, nije na državi", objašnjava Šimić.
Ona smatra da su umjetnici sami odgovorni za to kakvu sliku društvo ima o njima. Zato nije sretna s prosvjedima na kojima ispada da je koeficijent jedini problem s kojim se suočavaju i da im je novac jedina briga. Javnosti se, dodaje, nije pokazalo zašto se za to bore niti kako oni toj istoj javnosti pridonose?
"Ispada stvarno kao da se mi stalno žalimo, a ne pokazuje se zašto", napominje. Ističe da razumije ljude koji se pitaju zašto bi plaćali umjetnicima njihove mirovine.
"Svi znaju da balerine i baletani imaju krvave noge. I svi znaju koliko oni rade i nitko se ne žali na njih, a mi ostali se skrivamo po rupicama i onda očekujemo da se podrazumijeva da ljudi znaju što mi radimo", upozorava mlada umjetnica pa zaključuje: "ako se veliki McDonald's mora i dalje reklamirati, kako onda ne i mi?"
