U organizaciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu održana je umjetnička tribina pod nazivom Kazališni doručak. Odvila se u kući koju je glumica Mila Dimitrijević darovala zagrebačkom HNK. U intimnoj atmosferi, razgovor o umjetnosti održao se u njezinom vrtu na adresi Mesićeva 19.
Susret je bio posvećen predstavljanju autobiografske proze "Godine". Napisala ju je spisateljica Annie Ernaux. Francuskinja je to koja je prije tri godine postala dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Prema spomenutom djelu HNK će 6. lipnja premijerno izvesti predstavu. Ona je nastala prema inspiraciji autobiografije, ali i ostalih djela Ernaux.
Razgovor u dvorištu glumice
Sudionice tribine bile su istaknute žene na polju umjetnosti, književnosti kao i novinarstva. Prva među njima bila je dramska spisateljica i ravnateljica Drame zagrebačkoga HNK Tena Štivičić. Pored nje našle su se glavna urednica izdavačke kuće Gordana Farkaš Sfeci te vanjskopolitička novinarka Mirjana Rakić.
Roman "Godine" progovara o vrlo važnim temama. Prati vremenski okvir koji ne obuhvaća samo autobiografske elemente iz života autorice, već i društvenu, socijalnu te političku paradigmu koja je dominirala u francuskom društvu.
Shodno tome, dramska spisateljica Štivičić istaknula je da je uprizorenje ovog romana na kazališnim daskama londonskog teatra Almeida potaknulo na drugačije uviđanje životnih okolnosti žena. Na pozornici je već pokazano koliko su ženski životi uistinu višestruko kompleksni.
"Svaki ženski život sastoji od više života, a konstanta je da se uvijek nešto novo stvara. Usponi i padovi su uvijek prisutni, no to je ono što čini postojanje pamtljivim iskustvom", rekla je Štivičić.
Ženske teme u kazalištu sve relevantnije
Šira perspektiva uprizorenog romana obrađuje društveno-političke kao i socijalne pore francuskog društva u periodu od kraja Drugog svjetskog rata. Tu je i ratna epizoda s Alžirom kao i studentskim demonstracijama iz 1968. godine koje su znakovito transformirale Francusku kao državu. Sugovornice su istaknule da se autorica referira i na ideju feminizma. Upotrebljava ju kao refleksiju teze da privatno postaje političko, pozivajući se na pitanje pobačaja i ženskih prava.
Govoreći o političkim i osobnim opservacijama vezanima uz roman, Rakić uviđa neobičan način pisanja o isječcima života, kao i o političkim previranjima koje su krucijalno utjecale na Europu.
"Fascinantan je Anniein pristup vezan za povijesni politički pregled pogotovo govoreći o 1968. godini koja je potresla veliki dio Europe, a krenula je iz Francuske i to zbog sveučilišnog nezadovoljstva. Veliki dio srednje klase je podržao studente i u tome je snaga tog razdoblja jer reflektira borbu za ideale socijalne pravde", rekla je Rakić.
Razgovor se fokusirao na sveprisutniji trend da ženske teme u kazalištu postaju umjetnički relevantnije. To nije uvijek bio slučaj. Kao posljedica podređenosti tema ženskog identiteta, stvoren je interpretativni jaz između ženskog iskustva i svijeta. Danas je žensko pitanje postalo izuzetno popularno i lako ga je uklopiti u sferu umjetnosti.
