FOTO: DAVOR PUKLAVEC/PIXSELL

Vjerujem da sva djeca na svijetu znaju tu priču. Generacije i generacije djece odrastaju upravo uz Ivicu i Maricu. Važno je da djeca idu u kazalište, da se odgaja nova publika, a uz ovakav naslov, to je jako jednostavno – objasnila je važnost svoje najnovije predstave redateljica Lea Anastazija Fleger.

U kazalištu Trešnja, na poziv ravnateljice Višnje Babić, ta je mlada redateljica odlučila na kazališne daske postaviti novu verziju jedne od najpoznatijih bajki braće Grimm, priču o sestri i bratu koji se suočavaju s brojnim problemima koje im zadaje njihova maćeha, koja ih na kraju odluči ostaviti u šumi. Fleger napominje kako je predstava rađena za djecu stariju od pet godina, a, prema reakcijama djece i odraslih nakon premijere, čini se kako je postigla pun pogodak.

Kultura odlaska u kazalište

“Veliki je izazov raditi predstavu za tako malu djecu. Naša je predstava brza, napeta, dinamična, puna glazbe, songova, promjena prostora. Naravno, publika će se prepoznati u glavnim junacima jer su njihovih godina. Susreću se i prepoznaju s istim ili sličnim mislima, problemima, odlukama i reakcijama u vrlo opasnim okolnostima. Imali smo dvije pretpremijerne izvedbe koju su gledala isključivo djeca. Veselimo se njihovim ushićenim komentarima i dojmovima”, ispričala nam je redateljica.

FOTO: PETAR GLEBOV/PIXSELL

Svoju karijeru počela je graditi još u osnovnoškolskim danima, kada je pohađala dramski studio Zagrebačkog kazališta mladih, no tek se na kraju srednjoškolskog obrazovanja odlučila da će studirati režiju. Radila je na brojnim projektima i bila asistent iskusnim redateljima.

“Akademija mi je pružila mnogo mogućnosti i znanja, profesori su me usmjerili prema nekom mom putu režije. Tamo je prisutna osobna pedagogija, ja sam imala sreće da su moji mentori jako brzo uvidjeli kakvo me kazalište zanima i što bih voljela u budućnosti raditi. Većina glumaca moje generacije dobila je angažmane u kazalištima”, rekla je Fleger i otkrila kako u novoj predstavi sudjeluje sedam glumaca s kojima je surađivala na Akademiji.

Lea Anastazija Fleger karijeru je počela graditi još u osnovnoškolskim danima, kada je pohađala dramski studio Zagrebačkog kazališta mladih, ali je tek se na kraju srednjoškolskog obrazovanja odlučila da će studirati režiju

Njezina najdraža bajka iz djetinjstva je “Pepeljuga”, dok kao najdražu predstavu izdvaja “Čudnovate zgode Šegrta Hlapića”, za koju kaže da je i danas razveseli kada vidi njezin plakat. Smatra kako bi se kultura odlaska u kazalište trebala njegovati, naročito u vrtićima i školama.

Djeci je potrebno više

“Djeci treba nuditi nešto više od mobitela, igrica, crtića i televizije. Kazališta za djecu imaju veliku odgovornost. Privući male ljude u predivan i čaroban svijet kazališta”, objasnila je redateljica i nadodala kako kazalište Trešnja nekoliko puta u mjesecu omogućuje djeci da se upoznaju s cijelim procesom stvaranja predstave i upoznavanju ljudi koje stoje iz toga, što je korak bliže prema većem interesu za kazalište.

Fleger napominje kako je predstava rađena za djecu stariju od pet godina, a prema reakcijama djece, ali i odraslih, nakon premijere, čini se kako je postigla pun pogodak

Ambiciozna redateljica Fleger vjeruje da se mladi neće odlučiti za odlazak u kazalište ako ga kao mali nisu posjećivali. Osim kazališta i režije, postoji nešto za što bi voljela da može izdvojiti malo više vremena.

“Ono što, nažalost, ne stignem jest više svirati. Završila sam srednju glazbenu školu i žao mi je što ne provodim više vremena svirajući klavir”, požalila se, ali i pohvalila kako se osjeća sretno i privilegirano što može raditi ono što voli, kazališne predstave.