Alis Marić (Foto: LUKA KARADZULESKI)
Femme fatale kao uzor
"Snaga ženskih likova u književnosti može se mjeriti njihovom sposobnošću da privuku pozornost čitatelja", kaže Marić, a u brojnim se književnim djelima pojavljuje lik fatalne žene – zanosne i tajanstvene junakinje koja je uzrok brojnim zapletima. Jurić Vukelić ističe da su likovi fatalnih žena iznimno kompleksni, a nije lako reći jesu li fatalne žene pozitivni ili negativni likovi. Jedna od fatalnih žena svjetske književnosti je Emma, glavna junakinja romana "Gospođa Bovary" Gustavea Flauberta. Odrasla je u samostanu, čitala ljubavne romane i maštala o strastvenoj ljubavi, a nakon što je postala supruga seoskog liječnika, doživljava razočaranje jer joj je brak bio nezanimljiv. Njezino je nezadovoljstvo raslo iz dana u dan. Sreću je pokušala naći u ljubavnicima, a poslije i u rasipništvu, ali naposljetku, nezadovoljna, ispija otrov i umire."Emma nije ostala samo lik francuskog realizma koji nam govori kako se nekad živjelo", ističe Dunja Gusić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Objasnila je da Emma predstavlja svaku ženu današnjice koja smatra da će se njezina potpuna sreća ostvariti u instituciji braka, što se nerijetko ne pokaže točnom pretpostavkom. Usko je povezano s Flaubertovom temom djelo norveškog dramatičara Henrika Ibsena, u kojem glavna junakinja Nora napušta muža i djecu kako bi pronašla vlastito "ja". I to je djelo jedna od omiljenih srednjoškolskih lektira koja je iz godine u godinu na popisu obveznih naslova koje školarci moraju čitati. "U razdoblju formiranja vlastitog identiteta, Ibsenova drama mladima može dati dobru lekciju", kaže Gusić. Objašnjava da se ženama uporno dodjeljuju uloge supruge i majke, a posljedično i domaćice te čuvarice "ognjišta", a razne institucije i mediji zagovaranjem tradicionalnih vrijednosti stvaraju pogrešnu predodžbu o tome kako bi život žene trebao izgledati. Stoga knjige i likovi poput Ane Karenjine, Danteove Beatrice, ili već spomenutih Nore i Emme, poručuju da postoji i drugi životni put.‘Osim što je uvjet uspješne komunikacije pa tako i odnosa s drugim ljudima, čitanje omogućuje i širenje svjetonazora, razvoj empatije, ali i razumijevanje vlastitih emocija‘, istaknula je psihologinja Jurić Vukelić
Sve se vrti oko žena
Beatrice Portinari bila je Danteova nepresušna inspiracija, a "priča o Danteu koji je svoj život posvetio samo jednoj ženi i o kojoj je napisao brojne stihove, tinejdžerima danas djeluje kao znanstvena fantastika", opisuje profesorica. Za Beatrice i Dantea već svi znaju, ali je manje poznato da je Dante bio oženjen Gemmom, s kojom je imao četvero djece i koja, za razliku od Beatrice, nije bila "fatalna". Teže li djevojke danas biti poput fatalne Beatrice ili su sklonije krenuti Gemminim stopama, supruge, majke i kućanice, individualna je odluka, no među srednjoškolcima i mladima prevladava mišljenje da je današnjim djevojkama uzor fatalna Beatrice, žena koja je Dantea "motala oko malog prsta". [caption id="attachment_29300" align="alignnone" width="1920"]
Dunja Jurić Vukelić (Foto: Privatna arhiva)
Još jedan mladima neshvatljiv "rob ljubavi" je bio i Francesco Petrarca koji je cijeli svoj život pisao o zlatnim uvojcima Laure de Noves koju je samo jednom vidio. U tom kontekstu Gusić kaže da bi mlade trebalo upozoriti na to da je ljubav nešto zbog čega vrijedi dati dio sebe i da nas ona naposljetku čini boljim osobama.
‘Protagonisti moraju imati to nešto posebno što osvaja čitatelja, snažan karakter i osobine koje očaravaju‘, napominje Alis Marić, kreatorica portala Čitaj knjiguOsim što su sami autori nerijetko patili zbog svojih ljubavi, gotovo da nema djela u kojem nema motiva nesretne ljubavi. Najbolji primjer toga je Werther iz Goetheova romana "Patnje mladog Werthera", a još stariji primjer vežemo još za antiku i Homerov ep "Ilijada" koji opisuje Trojanski rat nastao upravo zbog žene, slavne Helene. Psihologinja Jurić Vukelić smatra da književna djela treba čitati tako da se stave u kontekst vremena u kojem su djela nastala.
I danas postoje Antigone
"Osim što je uvjet uspješne komunikacije pa tako i odnosa s drugim ljudima, čitanje omogućuje i širenje svjetonazora, razvoj empatije, ali i razumijevanje vlastitih emocija", ističe psihologinja Jurić Vukelić, a slično mišljenje dijeli i Alis Marić. "Protagonisti moraju imati nešto posebno što osvaja čitatelja, snažan karakter i osobine koje očaravaju", napominje blogerica. Jedan od takvih likova je Antigona, glavna junakinja Sofoklove istoimene tragedije. Antigona se u životu vodila moralnim načelima pa je tako unatoč zakonu i kraljevoj volji, sa svim počastima pokopala svog brata koji je proglašen izdajnikom domovine. Taj ju je čin na kraju koštao i života. Njezino hrabro istupanje i borba protiv nepravde karakteristike su koje čitatelja trebaju inspirirati pa tako Gusić kaže da i danas postoje Antigone, koje usprkos svemu stoje iza svojih stavova i koje se žrtvuju za neki viši cilj.Čar snažnih žena na velikom platnu
Pojedine junakinje svjetske književnosti, poput Ane Karenjine ili gospođe Bovary, inspiracija su i filmskim redateljima pa su osim u knjigama svoje mjesto našle i na filmskom platnu. U svijetu tehnologije sve je kratko, brzo, sažeto i jednostavno. Filmske adaptacije poznatih naslova sve su popularnije, a jedan od razloga je i taj što za gledanje filma treba manje napora i vremena nego za čitanje knjige.
"Knjiga i film dva su različita medija", upozorava blogerica Alis Marić.
Ova ljubiteljica knjiga objašnjava da likovi u filmovima nikada nisu dovoljno razrađeni i slojevito prikazani kao što su u knjigama, a kao najvažniju razliku između ova dva medija navodi to što film ne može prikazati unutrašnji svijet i sadržaje svijesti likova, kao što to može knjiga.
Od snažnih ženskih likova koje su osvojile svjetsku književnu publiku navodi Anu Karenjinu iz istoimenog romana autora Lava Nikolajeviča Tolstoja. Ona je, smatra Marić, najpoznatija "posrnula žena" u svjetskoj književnosti pa stoga predstavlja najveći izazov za sve filmaše i glumice.
