Foto: Global

U ugodnoj i intimnoj atmosferi jučer je u Knjižnici Marije Jurić Zagorke naš književnik, novinar i docent na Fakultetu političkih znanosti Boris Beck prestavio svoje najnovije djelo – fikcijsku biografiju Posljednja noć velikog pripovjedača. Roman je to za koji Eugenija Ehgartner iz naklade Leykam international smatra da “smo dobili ipak jedan od najboljih romana ikad objavljenih,” a predstavile su ga književnica i publicistkinja Jadranka Brnčić te književnica i novinarka Grozdana Cvitan.

Poznato s nepoznatim

“Boris Beck napustio je fantastiku i smirio se u mudrosti. Ovo je mudrosna knjiga u kojoj autor smiruje i sebe i čitatelja razložnim stilom nad kojim ne možete ni razmišljati jer je on to odradio za vas. Ezop je knjiga o životu, o vremenu učenja, istraživanja i napokon podučavanja. Kroz ta tri razdoblja života on vodi svog junaka Ezopa, a vodi i čitatelja kojem poručuje da mit prihvaćanja i inzistiranja na dobroti nije ni uzaludan ni nemoguć. U jednoj jedinoj noći Beck odlista čovjeka za kojega od djetinjstva znamo da smo kroz njegove priče učili misliti. Boris ga sabire u tvoj njegovoj punoći i mudrosti i dovršenosti. Ezop je svijet prozreo, priče ispričao i nasljednika pronašao”, objasnila je Cvitan.

Foto: Global

Ovaj je roman dvojak – govori o Ezopu i o priči, o moći pripovjedanja koju predstavlja jedan lik nevjerojatne životne priče. Beck ovdje donosi priču koju svi znamo – Ezopove basne, priču koju malo manje poznamo – Ezopov život, i zaboravljeni element koji tek imamo upoznati – priču o životnosti pripovijedanja. Pripovijedanje je Ezopovo umijeće, koje je izvelo mladog roba na put prema uspjehu i slavi, ali ga konačnici dovodi pred smrt. Umijeće je to koje upoznaje prirodu i karaktere u tišini, koje razvija ljepotu življenja u slušanju, ali otkriva opasnosti istine u nemilosrdnosti smrtne kazne.

Ezop je autor najpoznatije zbirke basni – on je besmrtan, on je sveprisutan, a ipak nije sigurno da je stvarno postojao. Ezop je prije svega arhetip, on je teorija, on je pitanje postojanja. On je osoba koja donosi mudrost prethodnih vremena i interpretaciju budućih, govori Brnčić i ponavlja autorove riječi: Ezop je možda izmišljen, ali je naš suvremenik. Njegove priče i dalje žive.

Priča koju treba ispričati

“Samo onaj tko umije šutiti, umije i pričati”, pročitala je iz Beckove knjige Brnčić ističući da je ovo je priča o šutnji i promatranju, o slušanju i pričanju, o egu koji raste zajedno s uspjehom i o smrti.

“Svi mi znamo Ezopove priče, ali smo ih nekako s vremenom zaboravili, kao i njegov život. Ali kad sam ponovno uzeo njegovu biografiju u ruke, malo sam se podsjetio i vidio sam koliko toga tu ima. On je bio rob, bio je rubu društva i bio je malo tjelesno deformiran. U ranoj dob je bio i nijem. Ja sam ga zamišljao kao križanca čovjeka i slona i dr. Doolitla – jer je bio vrlo inteligentan. Na kraju su ga ubili jer ih je optužio da su vjerski prifiteri. I tad mi je sinulo kako je to gotov roman, priča koju treba ispričati. Upravo zadnju noć njegova života”, rekao je Beck.

Zašto je autor odabrao baš ovaj lik teško je potpuno objasniti na jednom književnom susretu, ali suradnja tih dvaju pripovjedača, Borisa Becka i Ezopa, i dalje ostaje ispisana na stranicama knjige, čekajući novu publiku željnu uistinu dobrog štiva.