Foto: Marija Pavić / GLOBAL

“Zašto slikamo cvijeće”, upita dječak Pablo. “Da ne uvene!”, odgovori mala Frida. A zašto treba pogledati predstavu “Mala Frida” u Gradskom kazalištu Žar Ptica? Jer je to sat vremena čiste čarolije! Šarenilo, mađioničarski trikovi i pjesme sigurno će staviti osmjeh na mala i velika lica, ali će i podučiti o toleranciji, na koju često zaboravljamo.

GK Žar Ptica obogatilo je 40. sezonu predstavom “Mala Frida”, autorice Jelene Kovačić i redateljice Anice Tomić. Inspirativna priča iz djetinjstva slavne slikarice Fride Kahlo premijerno je izvedena u prosincu prošle godine, a dobro je započela i 2022. godinu jer se karte vrlo brzo rasprodaju.

Frida može sve što i njezina mašta

Domagoj Ivanković, po kojem je raspisana uloga Fridina oca, objašnjava da predstava nije u potpunosti biografska, već da ima dosta i fiktivnih dijelova pa je tako Fridin otac, njemačko-meksički fotograf Guillermo Kahlo, ujedno i mađioničar. Trik hvatanja straha, koji se izvodi u predstavi, Domagoj je morao naučiti članove ansambla kazališta.

“Magija puno pomaže u glumi jer imamo veliki odmak ispred onoga što se događa i onoga što mislimo”, ističe Ivanković. Objašnjava da iako je vrijeme radnje predstave 1914. godina, priča je vrlo aktualna i danas jer se još uvijek možemo poistovjetiti s problemom prihvaćanja različitosti.

Foto: Marija Pavić / GLOBAL

“1914. i 2022. godina imaju iste ljude, drugačija su vremena, drugačije se pričalo, drugačije su teme, ali ljudi su ostali isti, a djeca su ostala djeca željna igre i prihvaćanja”, smatra glumac.

Predstava, osim o prijateljstvu, prihvaćanju sebe i drugih, govori o predrasudama te emancipaciji žena. Frida može igrati nogomet i trenirati boks, može se oblačiti poput dječaka, Frida može sve što i njezina mašta. Ovaj kazališni komad širi poruku da se moramo osloboditi predrasuda i prestati osuđivati druge.

“Moramo sami sebe preispitivati, izazivati na neki način da bi nas drugi prihvatili, ali ne moramo se bojati tuđega odbacivanja jer će s vremenom doći da ćemo i mi imati nekoga”, kaže glumac.

U ritmu muzike za ples

Uspostavljen je dobar sadržajni balans ozbiljnoga i dječjeg, razigranog pa tako scene koje govore o Fridinoj boli bivaju prekinute pjesmom i plesom za što je zaslužena režija Anice Tomić. Jelena Kovačić dramskim je tekstom uspostavila dobar odnos među likovima što je rezultiralo odličnom glumačkom izvedbom. Stvoren je i vjeran doživljaj Meksika replikama koje su, osim na hrvatskom, na španjolskom i njemačkom jeziku.

Za doživljaj čarolije bitna je vizualna komponenta, pa osim režije, kostimografija i scenografija izvrsno dočaravaju Fridu, njezine prijatelje te roditelje kao i sve ono što Frida izmašta. Naravno, čarolija ne bi postojala bez svjetla i zvuka koji su povećali dojam Meksika na kazališnim daskama. Meksičkim ritmovima ne mogu se oduprijeti mališani, a ni oni stariji pa u gledalištu poneki i zaplešu.

Ivankovićeva je želja da gledatelji s predstave izađu produhovljeni te da ih predstava potakne da životne situacije sagledaju i iz nekog drugog ugla.