Buntovna od malih nogu
Što je više njezina politička revoltiranost, utemeljena na pričama koje je slušala kao dijete, izlazila na vidjelo, to su ju jače roditelji pokušavali ukrotiti. Pokazalo se da bi njihovi pokušaji uvijek imali kontraefekt. Kao djevojčica od svega 12 godina Zagorka je počinila svoj prvi buntovnički čin – održala je govor protiv mađarske vlasti. Za vrijeme Hedervaryjevog posjeta Zagorka je trebala održati govor koji je za nju pripremio učitelj. Ipak, izmijenila je tekst i održala revolucionaran govor u kojem moli Hedervaryja da spasi Hrvatsku od Mađara."Svijetli bane! Sav će Vas narod blagoslivljati, ljubiti. Svijetli bane, spasite Hrvatsku od Mađara i vlastelinskih nepravdi i svi će Vam klicati ‘živio!‘". Bio je to prvi u nizu revolucionarnih pothvata koje je Zagorka učinila, a taj dan nije ni slutila da će ban Hedervary postati ključni neprijatelj hrvatskog osamostaljenja. Tada su ju roditelji poslali u samostan, ali kad se ni tamo nije smirila, odlučili su da će ju udaja za Mađara "dovesti u red". Daleko od Hrvatske, okružena stranim ljudima i jezikom, Zagorka je mogla još slobodnije stvarati, bez straha da će netko otkriti sadržaj tekstova. Počinje anonimno pisati za različite mađarske opozicijske novine. Kad je njezin suprug pokušao unovčiti njezin talent i to na način da bi Zagorka trebala napisati antihrvatski tekst, ona uzima nakit i bježi u Hrvatsku, a iza sebe ostavlja siguran put slavne mađarske spisateljice. Uzdržavala se prodajom nakita te pisanjem dopisa u mađarske opozicijske novine koje ujedno i prevodi u Obzor.Uzima nakit i bježi u Hrvatsku, a iza sebe ostavlja siguran put slavne mađarske spisateljice
Ispred vremena
Kao zaposlenica Obzora Zagorka je službeno postala novinarka, prvi se put pročulo za ženu-novinarku. Zaposlenje u Obzoru otvorilo joj je pregršt mogućnosti, surađivala je s mađarskim listovima, postala izvjestiteljica Stjepana Radića i izvjestiteljica iz Peštanskog sabora, a intervjuirala je i niz uglednih ličnosti svoga vremena. Živjela je u politički vrlo teškom vremenu, znakovitom po brojnim pokušajima osamostaljenja Hrvatske. Bez da je napustila Zagreb, živjela je u nekoliko različitih državnih tvorevina – u Austro-Ugarskoj Monarhiji, Državi SHS, Kraljevini SHS, Kraljevini Jugoslaviji, NDH i SFRJ. Za njezinu karijeru, ali i privatni život najznačajnije političke odrednice su 20-godišnja vladavina bana Khuena Hedervaryja te pobjeda hrvatsko-srpske koalicije nad Hedervaryjevom strankom i ulazak koalicije u sabor u Pešti. [caption id="attachment_28307" align="alignnone" width="1600"] Pogled iz Zagorkinog stana na Dolcu (Foto: Nikolina Orešković / GLOBAL) Još jedan važan podatak kojim uviđamo važnost Marije Jurić Zagorke kao žene-novinara jest da u njezino vrijeme žene nisu bile prihvaćene kao ravnopravne muškarcima te se i dalje smatralo da je ženama mjesto u kući, uz kuhinju i djecu. Ona je, dakle, učinila odmak od svakodnevice i unatoč nametnutim društvenim normama izborila se za svoje mjesto na novinarskoj i političkoj sceni. Prava žena i jednakost s muškarcima počela su se formirati tek u Prvom svjetskom ratu kada su žene započele rad u tvornicama zbog nedostatka muške radne snage, dakle čak pola stoljeća nakon što je Zagorka započela s javnim djelovanjem. Kad je postala dio redakcije Obzora posjeli su je u posebnu sobu da bi ostala potpuno anonimna. Nekolicina novinara Obzora postavljala je ultimatume uredniku jer nisu htjeli sjediti u redakciji sa ženom, smatrali su da je time njihova umna sposobnost ponižena, ali u Zagorkinu obranu stao je Strossmayer i obećao joj cjeloživotnu zaštitu.Za žene nema mjesta
Spletom okolnosti Zagorka postaje izvjestiteljica Stjepana Radića, osnivača i predsjednika Hrvatske seljačke stranke i jednog od članova hrvatsko-srpske koalicije te na poziv članova koalicije odlazi u Peštu kao politička izvjestiteljica iz Peštanskog sabora. Kada se Zagorka pojavila u Saboru, nisu ju kao ženu pustili u novinarsku ložu, tek nakon intervencija vođa koalicije odobrio se njezin ulazak.O Zagorki se pisalo u listovima diljem Europe, dopisnici su istraživali razloge njezinog novinarskog zvanja i portretirali to kao senzaciju. "Jedna neobičnost iznenadila me u mađarskom parlamentu. Tamo sjedi mlada Hrvatica, izvještava zagrebački Obzor, informira svoje mađarske, njemačke, ruske, talijanske, engleske, poljske i ostale kolege – pa i mene – i žarko politizira u korist svoje domovine. Neko malo čudovište talenta i sposobnosti, koje je hrvatski parlament učinilo najnaprednijim u srednjoj Europi", pisao je Duboyer, dopisnik mađarskog lista Figaro. O njezinoj pojavi i radu u Saboru pred novinarima se očitovao profesor Tomaš Masaryk koji je tvrdio da je nastup žene u politici znak kulturnog napretka zemlje. "Činjenica da su me tamo smatrali svi, i zastupnici i novinari, ozbiljnim ravnopravnim radnikom, bio je lijek za teške rane, za prijezir i stalno ponižavanje što sam ga doživljavala u mojoj domovini od zabluda društvenog poretka i omalovažavanja ženskog roda", u svojim je memoarima napisala prva hrvatska novinarka. [caption id="attachment_28303" align="alignnone" width="1200"] Foto: Petra Orešković / GLOBAL Zagorkina desetogodišnja obljetnica rada u Obzoru u hrvatskoj javnosti ostala bi gotovo nespomenuta da o jubileju nije progovorila Pešta. O obljetnici su se pisali opširni članci u kojima se iscrpljuje čitav njezin životopis, Hrvatska smotra u svom članku govori da je "vrijedno ustaviti se časak kod njezine desetogodišnjice rada u doba kada ni muškim novinarima ne cvatu ruže". O proslavi koja je za Zagorku priređena u Zagrebu podroban članak donosi Zvono koje ju opisuje kao novinarku koja je politiku otela suhoj teoriji i ulila joj život, ovaj članak zaključio je da se inozemstvo više pozabavilo Zagorkom kao novinarkom, a "hrvatske kolege su se tek u najmanjoj mjeri sjetile". Obzor njezin jubilej nije spomenuo niti jednom riječju.Nastup žene u politici znak je kulturnog napretka zemlje, tvrdio je Masaryk