Svojevrsna sezona nagrada početkom godine razdoblje je koje svi kulturoljupci željno iščekuju. Kao i svake godine, mjesecima unaprijed se znaju favoriti tih dodjela, pa smo tako već u svibnju prošle godine u američkim medijima mogli čitati kako je ovogodišnja dodjela Grammyja utrka između samo dva glazbena albuma: 25, izvođačice Adele, te Lemonade, izvođačice Beyonce.

Trijumf Adele

Nema sumnje kako je 25, treći studio album nesporno talentirane Adele, kritički i komercijalno bio iznimno uspješan, te postao najprodavanijim albumom svih vremena u Velikoj Britaniji. No činjenica je da iz godine u godinu, Grammy za album godine, redovito ide tradicionalnim pop-albumima i da je većina gledatelja, čim je čula ime Adele među nominiranima, znala da će upravo ona pobrati sve nagrade, jednako kao što ih je pobrala za svoj prethodni album, 21.

Većina je gledatelja, čim je čula Adelino ime  među nominiranima, znala da će upravo ona pobrati sve  nagrade

S druge je strane Beyonce, također svojevrsna Grammy rekorderka koja je osvojila čak 22 u dosadašnjoj karijeri, međutim – nikad u glavnoj kategoriji. Uredno nominirana u svim važnim kategorijama, baš kao i Meryl Streep na Oscarima, već 17 godina uz kiseli smiješak na licu uredno plješće nekom drugom izvođaču. Njezin nominirani album, Lemonade, predstavljen u obliku filma gdje je svaka pjesma predstavljena kao zasebna priča iste cjeline, bio je vizualni spektakl koji je pomaknuo granice glazbene industrije, ali očito previše urban i suvremen da bi osvojio Grammyja za najbolji album. Činjenica je da tradicija uvijek bolje prolazi.

La La mjesečina

Za najbolji je film ove godine na dodjeli Oscara nominirano devet filmova, ali, isto kao i kod nagrada Grammy, mjesecima unaprijed se znalo da je to utrka između samo dva filma, “La La Land”, mladog redatelja Damiena Chazellea i “Mjesečina”, redatelja Barrya Jenkinsa. Iako je “La La Land” film o kojem se najviše govorilo, nekako smo znali da je “Mjesečina”, film o životu mladog homoseksualca Afroamerikanca, bio takozvana win-win situacija.

Također, bilo je očekivano da će Viola Davis osvojiti Oscara za najbolju sporednu glumicu, pogotovo kada ju je prezenter proglasio pobjednicom, a da gotovo nije ni pogledao u omotnicu koju je držao u rukama.

Posveta Afroamerikancima

Ono što je još zanimljivije jest što je u ovogodišnjem pobjedničkom filmu glumila mahom samo afroamerička glumačka postava, te su najbolji sporedni glumci bili Afroamerikanci. Ništa od ovoga ne bi bilo čudno kada bi izostavili prošlogodišnju kontroverzu kad su se mnogi afroamerički glumci bunili kako vrlo rijetko dobiju priznanje Akademije te često bivaju zakinuti, stoga je ovogodišnji ishod mrvicu, ali samo mrvicu, smiješan.

Jasno je kako su ovakve dodjele poput Oscara i Grammya prožete politikom te ne dobivaju uvijek oni najbolji nego ta pobjeda ovisi i o niz drugih faktora, kao što se ovdje iz priloženog može zaključiti.

Iako su i Grammy i Oscar zapravo kultne nagrade koje svake godine milijuni i milijuni gledatelja diljem svijeta željno iščekuju, činjenica je da su iz godine u godinu, ziheraške, te ne preispituju izvan kutije i očekivana okvira.