Foto: Privatna arhiva

Jedno od čestih pitanja koje si mladi ljudi danas postavljaju vezano je uz posao kojime bi se trebali baviti u budućnosti. Rijetki su oni koji na to pitanje sa svojih 18 godina, kada najčešće upisuju prvi put fakultet, odmah znaju odgovor. Ponekad uspijevaju upisati željeni fakultet, a nekada se bave i potpuno, za njih, neočekivanim zanimanjima. Andrea Bojko studentica je pete godine Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu i dizajnerica odjeće. S nama je popričala o tome što bi voljela raditi u svom životu te koliko joj je fakultet u tome pomaže.

Možeš li se prisjetiti kada se rodila ljubav prema dizajnu?

Vjerojatno negdje kada sam krenula u srednju školu, jer sam obožavala gledati razne revije i odjeću. Oduvijek su me fascinirale predivne haljine i kako one nastaju. Zapravo me to i dan danas oduševljava, ta preciznost, detalji, boja, sami materijal, način izrade odjeće. Jedan od odabira srednje škole mi je bio smjer odjevni tehničar, barem se tada tako zvao, koji sam na kraju i upisala. Tada možda nisam bila sigurna što želim i je li to posao kojim se želim baviti. Međutim, tamo sam naučila puno toga i svidjelo mi se. Baš sam uživala u izradi odjeće i u načinu na koji ona nastaje. Nakon škole sam znala još satima crtati.

Foto: Privatna arhiva

Smatraš li da je dizajn profesionalni poziv ili puno više od toga?

Iskreno mislim da je više od profesionalnog poziva. To je stvarno nešto što volim raditi, jer kada krenem raditi neki svoj projekt dajem 100 posto od sebe kako bi to uspjelo. Ne bih se mogla zamisliti da radim nešto drugo u životu jer je to stvarno zanimanje koje me istinski zanima.

Odakle dolaze ideje i inspiracija za tvoje projekte?

Najviše me inspirira vintage, retro odjeća, a pri tome posebice mislim na volane. Svaki dan se susrećem s nekim odjevnim kombinacijama koje mi se sviđaju i nakon kojih dobijem inspiraciju. Zabilježim ih i onda ih skiciram. Svaki dizajner ima svoj potpis u kreiranju svojih odjevnih premeta, a ja još otkrivam svoj.

Koji su ti omiljeni projekti koje si realizirala?

Definitivno bih izdvojila hlačice za ljeto i dolčevitu. Pronašla sam materijale i smislila što bih htjela imati te sam izradila cvjetne hlačice od lana koje su savršene za ljeto. Dolčevitu sam izradila od pliša. Taj me materijal jednostavno oduševio da sam ga morala kupiti. Stvarno je jako udobna za nošenje. Mogu reći da sam zaista ponosna.

U ovo doba kada nas je sve nažalost pogodila pandemija koronavirusa imala sam barem vremena za sebe. Uspjela sam napraviti mali projekt gdje sam izradila zaštitne maske za svoju mamu i ostale radnike u jednom domu za starije i nemoćne.

Foto: Privatna arhiva

Postoji li možda neka boja koja bi potencijalno bila zaštitni znak tvoje odjeće?

Trenutno nemam neku boju koja me baš u potpunosti fascinira, ali kada bih morala birati, odabrala bih plavu boju. Obožavam sve nijanse plave boje jer je nekako smirujuća.

Fokusiraš li se na komade odjeće za svakodnevne prilike ili više za neke svečane?

Više za svakodnevne prilike trenutno, a za kasnije ću još vidjeti.

Preferiraš li određeni materijal za šivanje odjeće?

Uvijek pokušavam odabrati prirodne materijale kao što su pamuk, lan, vuna. No, to ovisi o odjevnom predmetu koji se izrađuje zbog njegovih karakteristika te o namjeni jer se svaki materijal drugačije ponaša u drugačijim vremenskim uvjetima.

Možeš li ukratko objasniti proces nastanka svoje odjeće?

Prvo smislim kakav model odjevnog predmeta želim sašiti. Zatim taj model skiciram, uvijek bude više skica, te odaberem koji mi se najviše sviđa i procijenim koji bi se zapravo najbolje uklopio. Nakon toga na velikom papiru nacrtam temeljni kroj, primjerice, haljine, u svojoj odjevnoj veličini. Na tom temeljnom kroju modeliram po skici te izrežem krojne dijelove za taj model odjevnog premeta.

Foto: Privatna arhiva

Kada su krojni dijelovi izrezani onda ih polažem na materijal koji sam odabrala te ih onda posebno izrežem i tada kreće šivanje tog odjevnog premeta. Nakon što sašijem jedan dio stavim na svoju krojačku lutku da vidim kako pada i kako pristaje. Uglavnom napravim svoju probu od papira da bih vidjela što mi se sviđa ili što treba popraviti krojnim dijelovima da bi odjevni predmet što bolje pristajao. Kada je odjevni predmet gotov, napravim završno glačanje da bi sve lijepo izgledalo.

Jesi li i prije fakulteta kreirala vlastitu odjeću?

Da, tu sam privilegiju imala u srednjoj školi kada sam se prijavila za državno natjecanje. Morala sam smisliti vlastitu kolekciju na temu Vintage-Charleston i imala sam svoj mali tim djevojaka iz razreda koje su mi pomagale kao i moja mentorica. Mislim da bez mentorice ne bih bila tako uspješna. Imala sam tri haljine s torbicama u kompletu koje sam morala obraniti pred komisijom. Bilo je baš jako stresno, ali sam uspjela. Pobijedila sam i zahvaljujući tome sam dobila izravan upis na fakultet.

No, kada sam krenula na fakultet nisam imala vremena za kreiranje i zapravo sam napravila neku pauzu. U zadnjih godinu dana sam opet intenzivno počela smišljati kreacije i šivati.

Koliko ti znanje koje si usvojila na fakultetu pomaže u kreiranju vlastite odjeće?

U srednjoj školi sam naučila šivati što mi je doista olakšavajuća okolnost. Samim time što sam imala već nekog prethodnog znanja, kroz faks mi je bilo puno lakše shvatiti neke stvari kroz koje smo prolazili.

Naučila sam stvarno jako puno i svaki dan naučim nešto novo. Znam cijeli proces proizvodnje odjeće, razne karakteristike strojeva i automata koji se koriste u tekstilnoj industriji. Poznajem i karakteristike vlakana te kako pravilo postupati ovisno o kakvom je sastavu riječ, na što se jako mora paziti. Računalna konstrukcija odjeće je zapravo nešto što me baš jako zanima i završni rad mi je imao računalnu konstrukciju.

Foto: Privatna arhiva

Ovo je prilično teško pitanje jer ima toliko stvari koje su mi pomogle kako sada gledam na neke stvari i to možda nesvjesno. Zapravo ih svjesno uopće ne primjećujem jer svaki dan slušam nešto novo o svemu. No, naravno, puno sam toga naučila upravo na fakultetu.

Gdje se vidiš u nekoj bliskoj budućnosti?

Trenutno se veselim završetku faksa, haha. Uh, teško je to reći, znam da bih nakon faksa ili dok još studiram radila negdje gdje bih mogla otkriti neke nove stvari oko izrade odjeće. To bi mi pomoglo da stvorim još više iskustva pa bih tek onda mogla pokrenuti nešto dalje i više. Imam nekih planova, ali sve ćemo još vidjeti jer sam se trenutno posvetila faksu. Još uvijek ne želim otkrivati sve ideje koje imam.

Što bi poručila onima koji razmišljaju baviti se dizajnom?

Mislim da će u ostvarivanju svojih snova uspjeti osobe koje su jako kreativne i imaju strpljenja sa stvaranjem. Osoba koja voli crtati i dizajnirati radit će to svaki dan jer je to uveseljava, definira i ostvaruje kao osobu. To jednostavno moraš voljeti. Što se više trudiš, to će biti bolje. Bitno je da sve osobe koje razmišljaju baviti se dizajnom imaju podršku dragih ljudi jer će ih to poticati da rade više i bolje kao što su i mene poticali. I sama svaki dan znam gledati razne ljude koji mene inspiriraju i kojima se divim kako su uspješni.