StoryEditor

RAZLIČITOST I PRIHVAĆANJE Zapošljavanje osoba s Downovim sindromom u Hrvatskoj još je privilegij

Danas su djeca sa sindromom Down u velikoj mjeri integrirana u vrtiće i osnovnoškolsko obrazovanje u kojem im pomažu osobni asistenti
Autor:
Tekst: Ema Buljanović
Foto: Kristina Uremović/Global
16/02/2019 u 16:53 h
Zagreb - 190219. Ilustracija za temu Downovog sindroma
Zagreb - 190219. Ilustracija za temu Downovog sindromaKRISTINA UREMOVIć

Ožujak je mjesec koji osim dolaska proljeća obilježava i svjetski dan osoba s Downovim sindromom. Obilježava se 21. ožujka, a kako bi se upozorilo na postojanje različitosti, te podršku i prihvaćanje, na nogama se nose različite čarape. Iako ih se smatra različitima, djeca s Downovim sindromom tu različitost ne vide.

"Imam crtu na dlanu i pametnija sam i ljepša od drugih", odgovara Danijela (16) na pitanje što za nju znači sindrom Down. Paula pak na to kaže da ima naočale i svoju asistenticu, dok Josip i Petra simpatično odgovaraju da nemaju.

Downov sindrom je poremećaj na kromosomima. To je trisomija kromosoma 21, što znači da je na 21. kromosomu jedan kromosom viška, što rezultira određenim fizičkim i psihičkim obilježjima. Ta su obilježja u većoj ili manjoj mjeri različito izražena u svakog pojedinca.

Najveća dobrobit im je okruženje s vršnjacima jer uče oponašanjem, što im ne može nadoknaditi niti jedna terapija

Uz integraciju među vršnjake od rođenja mogu mnogo postići, dobro se uklopiti i svladati školovanje prema posebno prilagođenom programu te se osamostaliti za život. Danas su djeca s Downovim sindromom u velikoj mjeri integrirana u vrtiće i osnovnoškolsko obrazovanje pri čemu im pomažu osobni asistenti. Asistenti se vellikim dijelom financiraju iz EU-ovih fondova, obučeni su za rad s djecom, što nije bio slučaj prije nekoliko godina. Iako postoje škole koje su specijalizirane za djecu s teškoćama u razvoju, koje im nude potpuno prilagođen pristup, takve škole i ustanove mogu im odmoći jer ih odvajaju od okoline.

Najveća dobrobit im je okruženje s vršnjacima jer uče oponašanjem što im ne može nadoknaditi niti jedna terapija. Djeca su odmalena uključena u fizikalnu terapiju, logopedsku terapiju, a poslije i u razne radionice kao što su glazbena, plesna, dramska te likovna, čije usluge uglavnom dobivaju putem udruga za Downov sindrom.

Mnogi od njih nastavljaju i srednjoškolsko obrazovanje, uglavnom za strukovna zanimanja, također prema prilagođenom programu uz osobne asistente, no zapošljavanje je još rijetko.

"Zasnivanje radnog odnosa osoba sa sindromom Down tek je u začetku, vrlo rijetki imaju privilegij zaposliti se. S obzirom na to da društvo ide u sve pozitivnijim smjerovima, nadamo se da će i njihovo zapošljavanje biti u porastu", optimistična je Lidija, majka djevojčice s Downovim sindromom.

20. travanj 2024 07:08