Foto: Pixabay

Iako su u još ne tako davnim vremenima mladi ‘patili’ na odjeću s poznatom markom, čini se da se trendovi polako mijenjaju. Štandovi na tržnicama i sajmovi na kojima pronalazimo nemarkiranu odjeću i obuću bili su nezaobilazne postaje mnogih u prošlim desetljećima, no danas, u užurbanom svijetu, prestali su biti često posjećivano shopping odredište.

Mnogo manje kupujemo odjeću na sajmovima jer nam se nude praktičniji načini kupovine, a jedan od razloga kod pojedinaca je i “ljubav” prema logotipima.
“Kupovanjem nekog brenda odražavamo vlastiti identitet. Time se naravno osjećamo sretnije, barem prividno”, slažu se docent dr. sc. Domagoj Švegar s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci i apsolventica psihologije Sandra Zgodić.

Nekad ju je bilo sram

S druge strane, studentica Alma Ćuk danas nema problem s kupovinom odjeće na sajmovima kao ni s kupovinom odjeće bez potpisa. Ipak, takve su je stvari mučile u pubertetu.

“Sjećam se da me mama vodila na sajam i kupila mi tenisice. U školi nikome nisam htjela reći odakle su jer me je bilo sram. Danas jedva čekam ‘otrčati’ na neko slično mjesto”, ističe studentica Alma.

Njezino mišljenje dijeli psiholog, psihoterapeut i pisac Mauro Lacovich.

“Statusni simbol nešto je što je vjerojatno kompleksna pojava, od starog običaja ‘što će selo reći’ pa do toga da pred drugima stvaramo dojam o sebi kakav želimo. Tako mi je drago da sam se davno oslobodio potrebe i navike zamaranja time što drugi misle o meni”, kaže psiholog. Dodaje da može razumjeti ljude kojima je marka važna kao statusni simbol, pokazatelj postignuća ili kao “ljuska zadovoljstva života za kojim čeznu” te ističe da će to uvijek poštivati.

Ipak, mnogo je onih kojima se ovakav način kupovine odjeće i obuće jednostavno ne sviđa ili ga ne prakticiraju iz brojnih razloga.

U pitanju je i kvaliteta

Studentica Antonija Tušek, koja je u djetinjstvu često s mamom i sestrama odlazila na tržnice, prisjeća se da je njezina majka voljela kupovati odjeću na sajmovima jer se smatralo da je riječ o “turskoj robi” visoke kvalitete.

“Sjećam se da je odjeća uistinu i bila kvalitetna. Nakon što su se pojavili veliki trgovački centri, prestala sam odlaziti na sajmove, a i kvaliteta odjeće se znatno smanjila u odnosu na ranije. Ipak mogu reći da ne ‘patim’ na marke”, objašnjava studentica Antonija Tušek.
Svoju odjeću na sajmovima ne kupuje ni studentica Matea Grgin koja navodi da ima sreće što joj roditelji mogu priuštiti odjeću koja joj se uistinu svidi, neovisno o cijeni. Ipak, vodi se konceptom minimalizma kojim nastoji smanjiti negativne učinke masovne proizvodnje odjeće na okoliš.

‘Tako mi je drago da sam se davno oslobodio potrebe i navike zamaranja time što drugi misle o meni’, kaže psiholog Lacovich

Koliko često zapravo ljudi danas kupuju odjeću i obuću na sajmovima i tržnicama teško je procijeniti, no prodavači na upit o količini prometa danas u usporedbi s prijašnjim vremenima nevoljko odmahuju glavom.

Paško Čičić, trgovac odjeće, torbi i modnih dodataka na zagrebačkoj Branimirovoj tržnici, primjećuje da ljudi na tržnici danas više gotovo i nema, dok je ranije situacija bila potpuno drugačija. Tržnica je bujala posjetiteljima, a bili su otvoreni i brojni obrti koji su danas propali.

Razvoj interneta koji omogućuje novi oblik kupovine ne ide u prilog nama prodavačima”, kaže Čičić i dodaje da se ne sjeća kad je zadnji put na tržnici vidio mladog kupca..

Odjeća daje prividnu moć

Moć odjeće u izgradnji našeg stila je velika, a psiholozi se slažu da je opterećenost modnim markama kod mladih uvelike prisutna.

Švegar i Zgodić objasnili su da mnogi danas materijalnim stvarima pridaju veliku vrijednost jer ih one afirmiraju. Markirana odjeća predstavlja viši društveni status, a većinom je nose bogatiji ljudi.

“Mladi, koji još nisu formirane osobe, osjetit će potrebu kupovati istu odjeću jer se onda osjećaju moćnije, odjeća im diže status u grupi”, kaže Švegar i objašnjava da ljudski prefrontalni moždani korteks do 25. godine života nije dovoljno zreo da bi se u potpunosti donosile dobre odluke.

‘Sjećam se da me mama vodila na sajam i kupila mi tenisice. U školi nikome nisam htjela reći odakle su jer me je bilo sram’, ističe studentica Alma

Da postoji ozbiljan društveni problem u percepciji mladih koju imaju o samima sebi na temelju odjeće i obuće koju nose, smatra i Sanja Bijelić Gudelj, magistra psihologije, koja navodi da je odjeća prva stvar koju drugi primijete na nama i predstavlja svojevrsnu neverbalnu komunikaciju.

Odjeća zadovoljava čovjekovu potrebu da se osjeća lijepo, a mladi su populacija “koja je najusmjerenija na modu jer im služi kao put da izraze sebe, ali i svoju pripadnost, steknu socijalni status i povežu se s vršnjacima”, kaže magistra psihologije. Navodi i da odjeću i obuću mladi vežu uz svoje idole s kojima se žele poistovjetiti.

Raskorak između ‘imam’ i ‘nemam’

Problem je što je odjeća koju nose njihovi idoli markirana i često preskupa što uzrokuje frustraciju koja vodi do toga da mladi žele zamijeniti odjeću koja im se donedavno sviđala novom. Mnogi se zbog toga upuštaju u rizična ponašanja, kao što su kockanje, krađe ili preprodaja da bi si mogli priuštiti skupocjeni odjevni predmet koji im roditelji ne mogu ili ne žele kupiti, objašnjava Bijelić Gudelj.

“Moguće da je u svakom povijesnom razdoblju postojalo nešto što je dijelilo ljude, međutim danas se posebno osjeti taj raskorak između ‘imam‘ i ‘nemam‘”, slažu se Šveger i Zgodić, a savjetuju i da bismo u trenu kada osjetimo da smo postali “rob” marki trebali u sebi potražiti dublje vrijednosti koje nas čine nama samima, a smatraju da odjeća nije jedna od tih vrijednosti.

Postoje naznake da nije sve “tako crno”. Mnogi ipak nisu opterećeni markama i logotipima na odjeći, a sve su prisutniji trendovi minimalizma kao načina života, kao i ekološki orijentirane kupovine odjeće izvan velikih modnih trgovina komercijalnih i prestižnih marki, koje slove kao najveći zagađivači.

Studentica Nina Nevešćanin primjećuje da je u posljednje vrijeme postalo popularno kupovanje rabljene odjeće, kao i nemarkirane odjeće na brojnim internetskim stranicama, a dodaje i da “svaka osoba svojim stilom može iznijeti odjevni predmet koji uopće ne mora biti markiran”.