Foto: Kristina Uremović/ Global

Evo me, za pet minuta sam tamo – često kažemo, svjesne da nam pet minuta nije dovoljno niti da iz kuće izađemo. Radimo li mi žene to svjesno ili nesvjesno? Iako se možda time i ne ponose, žene svih godina ipak priznaju da imaju poneku “mušicu” koja živcira njihovu okolinu. Primjerice, darovi za Valentinovo ili Dan žena.

“Često kažemo da nam je to glupost, ne mora nam se ništa kupovati, ali kad susjeda Dubravka dobije cvijeće od svog brižnog muža, pobrinut ću se da i moj dozna da je mogao nešto kupiti”, smije se Sanja koja je u braku gotovo punih 30 godina.

Zašto jednostavno kad može komplicirano?

Rečenica “Zašto jednostavno kad može komplicirano?” vezuje se uz žene koje često umjesto izravnog načina rješavanja problema “idu uokolo”. Sličano priznaje Kristina Nevistić koja je svjesna svojih mušica, ali ne i koje su. Za razliku od Kristine, njezin suprug Josip bez mnogo razmišljanja prisjetio se kad je Kristina ustrajala na odgovoru koji je već znala, kao i to da joj se on neće svidjeti.

Da su neke žene svjesne svojih mušica smatra poznati sociolog Bruno Šimleša te pojašnjava kako žene često vjeruju da imaju pravo na to iako si time “ne čine uslugu”. Studentica ekonomije, Iva Jeleč, tvrdi da je sve to nesvjesno.

“Ako baš želim iznervirati ga, onda to nisu mušice nego maltretiranje. Ali, naravno, ja to ne radim”, govori uz osmijeh. Saša i Magdalena Čelić tvrde, dobro se slažu u svemu osim u jednoj stvari.

‘Ako je prigovaranje opravdano, govori da imamo razvijen kritički um, a ako je neopravdano govori da imamo neke nesigurnosti koje onda prikrivamo isticanjem tuđih problema i nedostataka’, objašnjava Šimleša

“Sve je dobro dok mi dopusti da spavam na onih 20 centimetara kreveta koje mi velikodušno prepusti”, kaže Saša i dodaje da je to jedina Magdalenina “mana” koje se može sjetiti. Ponekad su upravo te mušice muškarcima simpatične, pa ih studentica Ana smatra i dobrim metodama za postizanje pravog cilja, ali ne dugoročno.

“Kada bih ponovno iskoristila istu metodu, snosila bih posljedice”, oprezna je Ana. Baš kao i Ana, Šimleša misli da stalno ponavljanje istih hirova može biti kontraproduktivno. Šimleša savjetuje ženama kako ne trebaju očekivati da će njihovi partneri imati supermoći i čitati im misli, ali ipak i oni moraju pokazati svoj interes.

“Nije u redu ako muškarac zaboravi važne stvari koje mu otkrijete o sebi i ne zna izvesti razumne zaključke”, tvrdi Šimleša.

Samo dobra namjera

Studentica Iva kaže da voli da joj je uvijek uredno i zato čim uđe u stan, voli cipele staviti u ormarić. Njezinom dečku to smeta jer bi i “on to napravio, ali samo malo poslije”. Istu priču, samo s pranjem suđa nakon jela, ima i Magdalena.

Foto: Pixabay

“Ja volim da mi je čisto, a on bi da se malo odmorimo”, prepričava kroz smijeh. Ono što zovemo “mušicom” može zapravo biti dobronamjeran savjet koji je ponekad korisno poslušati. Muškarcima to ponekad zvuči kao da im žene pametuju, kao što je kod slučaj sa zubarom – jedna od situacija koje se Josip rado sjeti.

“Uvijek joj kažem da budem, a ona pita – kad ćeš više, koliko će to koštati, sigurno ćeš imati karijes, tko će platiti te popravke, bla bla bla”, kaže Josip kojem ponekad smeta Kristinina radoznalost (i zubar). Utjehu i savjet Josip, kao i drugi muškarci, mogu naći u Šimlešinim riječima kojima ističe da je i prigovaranje sasvim normalno iz čega se može dosta naučiti.

“Ako je prigovaranje opravdano, govori da imamo razvijen kritički um, a ako je neopravdano govori da imamo neke nesigurnosti koje onda prikrivamo isticanjem tuđih problema i nedostataka”, objašnjava Šimleša. “Ne znam što mi se jede”, “tko ti je to”, “koliko me voliš”, “ali nosim tvoje majice jer me podsjećaju na tebe” – znamo, ponekad ide na živce, ali nema toga što ženski osmijeh nije ublažio. Usprkos tim sitnicama, Kristina dodaje, ona i Josip se svejedno vole.

“Umrijet ću s osmijehom na licu”, potvrđuje i Josip.