Foto: Borna Filic/PIXSELL

Studij bi ti trebao biti na prvom mjestu, roditelji bi ti trebali omogućiti bezbolno studiranje, obrazovanje je ipak besplatno…

Parole su to koje uglavnom čuju studenti kada pokušaju uskladiti studiranje uz posao. I tako rad uz studij, umjesto prigode, postaje ograničenje koje si studenti teško mogu priuštiti, a upravo im je on nužan kako bi si mogli priuštiti svakodnevni život. Global stoga pokušava odgovoriti zašto je tako te iz kojeg razloga institucije nemaju više razumijevanja za zaposlene studente?

Mrtvo slovo na papiru

Za početak, treba uzeti u obzir gdje, kako i zašto studenti uopće rade. Postoji velika razlika između “vikend-posla” i redovnog osmosatnog radnog vremena. Također, pitanje je rade li studenti neki standardni studentski posao poput odgovaranja na pozive u nekom pozivnom centru ili konobarenja s ciljem da zarade džeparac ili su već u studentskim danima pronašli posao u struci kako bi se stručno usavršavali te obogatili životopis.

Sve su to detalji koji su u polemici “treba li studentima izaći u susret” vrlo važni. Neki, naime, kažu da bi dogovor između studenta i fakulteta trebao ovisi o vrsti posla, dok neki studenti upozoravaju kako i o samoj zahtjevnosti fakulteta ovisi imaju li mogućnost uopće pomisliti na posao. Tako su nam studenti Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu rekli kako posao uz fakultet nije nemoguća misija, no jako je zahtjevna i teška.

‘Svaka ustanova visokog obrazovanja u Hrvatskoj morala bi razraditi model podrške studentima koji rade, te im omogućiti da u prilagođenim uvjetima i vremenu stječu potrebna znanja za razvoj svoje karijere’, ističe Vlatko Cvrtila, dekan VERN-a

Jedina stavka u pravilniku studiranja Fakulteta političkih znanosti (po članku 37, stavku 3) koja bi mogla pomoći studentima koji rade jest da predmetni nastavnik iznimno može opravdati više izostanaka od dopuštenog samo ako zada studentu dodatne obaveze koje mora ispuniti, a da nose težinu jednaku kao broj izostanaka. U ovom slučaju nije opisano što to točno znači “iznimno” i kako se određuje balansiranje težine dodatnih obveza s težinom broja izostanaka. To omogućuje profesorima individualne mjere. Sustav tako, barem na papiru, ne izlazi u susret studentima jer pravila nisu konkretno napisana.

Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

Situacija je nešto drukčija na privatnom Veleučilištu VERN-u jer onima koji tamo studiraju uz rad osigurava nastavu u studijskim grupama poslije 17 sati, te im se nastava održava svaka dva tjedna kako bi mogli lakše planirati svoje nastavne i poslovne obveze. Uz to pomažu im raspoloživost nastavnika i nastavnih materijala potrebnih za postizanje planiranih ishoda učenja, dostupnost knjižnice iza 17 sati te drugo, a sve u svrhu ostvarivanja mogućnosti za studiranje onima koji su već zaposleni.

Ipak treba uzeti u obzir da je riječ o privatnom studiju, ali i to da je riječ o programu za diplomski studij na kojemu su redovni studenti izjednačeni s izvanrednima u rasporedu. I neke sastavnice Sveučilišta u Zagrebu nude mogućnost upisa izvanrednog programa koji onda dopušta nešto fleksibilniji raspored, ali u tom slučaju studenti nemaju sva prava kao i njihovi kolege koji redovito studiraju, tako da to nije popularna opcija.

Dvije strane medalje

No VERN i za studente preddiplomskog studija omogućuje da prije početka semestra ispune i pošalju obrazac u kojemu navode da imaju posao koji je teško uskladiti s fakultetom. Tim studentima onda profesori izlaze u susret tako da im preraspoređuju obveze. No cijelu strukturu im omogućava upravo to što su privatno veleučilište i studenti plaćaju studij.

‘Ako tjeramo najbolje studente da rade, onda gubimo najbolje studente, oni gube znanje i na svim razinama je loše. Socijalno je nepravedno kao i akademski nepravedno’, kaže Zoran Kurelić, dekan FPZG-a

“Svaka ustanova visokog obrazovanja u Hrvatskoj morala bi razraditi model podrške studentima koji rade, te im omogućiti da u prilagođenim uvjetima i vremenu stječu potrebna znanja za razvoj svoje karijere. Takvi studenti sigurno će povezivanjem radnog iskustva i znanja stečenog na stručnom ili sveučilišnom studiju unaprijediti svoja znanja i svoju karijeru, te je dalje graditi u Hrvatskoj”, objasnio je dekan VERN-a Vlatko Cvrtila.

Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Razgovorom s dekanom Fakulteta političkih znanosti Zoranom Kurelićem izašlo je pak na vidjelo da same sastavnice Sveučilišta u Zagrebu i ne mogu pomoći studentima u ovom slučaju. To treba učiniti Sveučilište. Ono što sastavnica može učiniti i što je predstavio dekan Kurelić jest da smanji vremensku obvezu studenata, ali ne i težinu obveze ECTS-a. Također, studenti biraju između velikog broja izbornih predmeta između kojih mogu birati one koji odgovaraju uz njihov raspored posla. No na višoj razini postoje bolja rješenja. Svaki redovni student upisuje studij sa sviješću da je to studij “na puno radno vrijeme”.

Izvan Hrvatske ipak postoje rješenja za studente koji rade uz fakultet, ali ne žele ili ne mogu, radi egzistencije, izgubiti studentska prava koja imaju redovni, a nemaju izvanredni studenti. Part-time studij nije isti program kao izvanredan studij. Na fakultetima izvan Hrvatske postoji mogućnost part-time studija koja omogućava studentima da rade uz fakultet a da ne izgube studentska prava kao što je to slučaj s izvanrednim studijem u Hrvatskoj. U nas se izvanredan studij percipira kao studij uz plaćanje logikom: “Ako studenti rade mogu i plaćati”. Dok studenti rade da prežive.

Tu se postavlja i pitanje akademskog uspjeha studenata jer ako izvrsni studenti koji rade ne dolaze na predavanja, smanjuje se njihova kvaliteta, što je dodatno istaknuo Kurelić.

Važnost stipendija

“Ja nekad imam fenomenalan seminar, nekad imam katastrofalan seminar, ako su moji studenti socijalan slučaj iz ove perspektive, oni ne mogu dolaziti. Ja se ne mogu zabavljati jer meni je mnogo lakše raditi ako predajem ljudima koje zanima to što predajem i postavljaju mi pametna pitanja, onda se beskrajno zabavljam. A ako mi dođu studenti koje ne zanima onda se dosađujem besmrtno”, kaže Kurelić.

“Ako tjeramo najbolje studente da rade, onda gubimo najbolje studente, oni gube znanje i na svim razinama je loše. Socijalno je nepravedno kao i akademski nepravedno”, dodaje. No u tom slučaju veliku ulogu igraju stipendije koje su i zamišljene kao dio sustava u kojima se studentima omogućuje da studiraju a da nisu prisiljeni na rad.

Kako je na drugim Sveučilištima?

Sveučilište Fachhochschule des BFI Wien u Austriji:
Dobili su priznanje “Prijatelj obitelji” jer imaju razrađen sustav podrške studentima koji rade i imaju obitelj kroz prilagodbu studentskog opterećenja u duljem razdoblju. Također, pružaju potporu u savladavanju studijskog programa korištenjem različitih e-alata.

Foto: Pixabay

Sveučilište u Cambrigdeu:
“Važno je da učenici imaju dovoljno vremena i da idu u korak s akademskim zahtjevima svog kolegija, ali i da sebi daju vremena da iskoriste društvene i rekreacijske mogućnosti dostupne na Sveučilištu”, stoji u objašnjenju Sveučilišta u Cambridgeu.
Sveučilišta u Oxfordu:
“Sveučilište daje dosljedne savjete studentima da rad tijekom semestra nije dobra ideja. Uvjeti na Oxfordu su specifični te se radi intenzivno što ostavlja malo vremena za rad, osobito zato što studenti borave samo na fakultetu tijekom studiranja. Međutim, mnogi se studenti odlučuju za posao izvan rasporeda”, poručuju s Oxforda.

Što kažu studenti koji rade?

Ivan Grandov, Fakultet političkih znanosti
Radim četiri do pet dana u tjednu, gotovo svaki dan. Ili je riječ o konobarenju ili o fizičkim poslovima. Morao sam si posložiti raspored tako da mogu ići na sve seminare i predavanja i još uz sve to treniram i boks tako da u prosjeku spavam tri sata na dan. Nisam nikad nikoga pitao da mi izađe u susret, niti ću pitati, jer točno znam koji će biti odgovor. Rekli bi mi: “Kolega, vama fakultet treba biti na prvom mjestu”. Tako da se moraš snaći sam i od nikoga očekivati da će pomoći u bilo kojem smislu.

Nika Aurora Ključarić, VERN
Radim uz fakultet od prve godine i nije mi bilo teško. Najvažnije je dobro rasporediti vrijeme i onda se sve može. Iako radim na portalima, faks mi ne izlazi u susret. Jednom sam pitala profesoricu može li mi opravdati jedan sat jer moram otići na utakmicu koju moram popratiti za portal, a ona mi je rekla da ne može jer bi onda tako trebala izaći u susret svakom studentu.

Ivana Kraljević, Medicinski fakultet
Ja sam svoje poslodavce posebno upozorila na koji fakultet idem i da znaju da neću biti dostupna uvijek, ali su me oni ipak zadržali pa smo se dogovarali. Ne vjerujem da bi inače fakultet izašao u susret u takvom nečem. Pogotovo kad mi na medicini moramo biti mnogo na faksu. Teško je naći posao na kojem te neće odbiti zbog tog što nisi baš uvijek dostupan.

Anton Perović, Fakultet političkih znanosti
Profesori uglavnom ne izlaze u susret čak i ako je riječ o radu na Radio Studentu, a radim još i u Vintage Industrial Baru, na šanku i u garderobi. Profesori ustraju na tome da je faks na prvom mjestu i čini se kao da nikome nije jasno da studenti imaju troškove koji se moraju pokrivati.

Petra Vuka, Fakultet političkih znanosti
Stalan rad uz fakultet definitivno nije nešto što se lako kombinira i što svi mogu. Prihvatila sam posao na portalu Direktno.hr zbog toga što sam se tijekom studija željela zaposliti u struci kako bih poslije mogla “lakše” birati. U kombiniranju stalnog posla i fakulteta važna je žrtva. Žrtvujem malo san, prijatelje, obitelj, svoj osobni mir, ali vodim se onim da će mi se sve to jednog dana isplatiti. Ne bih rekla baš da nam fakultet izlazi u susret. Prihvatila sam ovaj posao zbog toga što su mi stariji studenti rekli kako je to moguće, ali pravila su se očito promijenila. Pojedini kolegiji su dali samo jedan izostanak više ako radimo, što naravno, nije dovoljno. Svakako, svjesna sam toga da sam redovni student i da moram dolaziti na faks, ali ako ja mogu žrtvovati sve ostalo u svom životu, mogu i oni napraviti iznimku za studente koji već rade u branši za koju se školuju. Mnogo više sam zahvalna kolegama na poslu, jer mi oni apsolutno uvijek izađu u susret. bez razumnog poslodavca, rad sigurno ne bi bio moguć.

Luciana Stilinović, Fakultet političkih znanosti
Ne izlaze mi profesori u susret. Na raspolaganju imam svoja tri izostanka, kao i svi ostali studenti, bez obzira na to što konobarim u Tvornici Kulture i što se još u slobodno vrijeme bavim košarkom te treniram od četiri do pet puta na tjedan. Također, vikendom imam utakmice. No ne čudim se što profesori nemaju razumijevanja za posao i za sport, jer sam prošli semestar imala jako neugodno iskustvo – doznala sam da neki profesori ne opravdavaju ni izostanke vezane uz zdravstvene tegobe.