Iako je studentska menza zbog pristupačnih cijena i jednostavnosti prvi izbor većini studenata, posebno onih koji žive u domovima, neki se ipak odlučuju za pripremanje vlastitih jela. Među njima je i student Robert van Panijan koji je s ekipom kuhao jela kojih se ne bi posramili ni restorani.
"Rižoto s gljivama i piletinom je gotov za 30-ak minuta i dobije se odličan obrok za sedam do osam kuna po osobi, a mnogo je bolji nego u menzi gdje je riža prekuhana, a piletina stara", tvrdi Robert. Objašnjava kako su često kuhali i nešto kompliciranija jela - jednom su gulaš od divljači kuhali čak pet sati!
"Često smo pekli meso i krumpir, ispadne kao da se radi kotlovina", objašnjava Robert i dodaje kako su ručak uglavnom pripremali on, njegov cimer te dvojica docimera. Svaki je dan jedan od njih kuhao za sve pa su tako uspjeli izbjeći odlazak u menze kojom su bili prilično razočarani. No bili su oduševljeni tamošnjim kuharicama koje su im ponekad pomagale u pripremanju jela.
"Budući da smo bili u dobrim odnosima s tetama iz menze, nekad su nam znale umjesto pečenog prodavati i sirovo meso", kaže.
Iskakanje osigurača i nedostatak pećnice najveći problemi
Ipak, nema mnogo studenata koji se odlučuju svakodnevno pripremati jela u kuhinji studentskog doma zbog toga što su one najčešće vrlo slabo opremljene - dostupne su četiri ploče za kuhanje, ponekad kuhalo za vodu, a u najboljem slučaju su prijašnje generacije za sobom ostavile mikrovalnu pećnicu. Zbog toga su Robert i njegovi docimeri odlučili samostalno doskočiti tom problemu.
"Nas četvorica kupila smo mini pećnicu koja na sebi ima dvije dodatne ploče za kuhanje i okrugli pladanj za pizzu", objašnjava i dodaje kako je nakon kupnje pećnice i dodatnih ploča za kuhanje pripremanje jela poput musake, lazanja, ćufti i variva od graha postalo uobičajeno.
Foto: Privatna arhiva
Prema iskustvima studenata, najčešći problem s kojim se susretnu je iskakanje osigurača tijekom kuhanja na više ploča istodobno, a kako su samo četiri ploče za kuhanje namijenjene za oko 30 stanara doma, potrebno se dobro organizirati. Ponekad za pripremu nekog kompliciranijeg jela, objašnjava Lucija Maradin, treba zauzeti čak tri ploče za kuhanje, a uvijek treba voditi računa i o ljudima koji trebaju brzinski skuhati kavu ili nešto slično, zbog čega ne bi bilo u redu da moraju čekati dok se neko jelo potpuno završi. Lucija ističe kako je stanje u kuhinji petog paviljona najvećeg studentskog doma "Stjepan Radić", u kojem je živjela pretprošle godine, bilo jako loše jer su od četiri ploče radile samo dvije - druge dvije nisu uspijevale ni vodu zagrijati do kuhanja.
"Sestra i ja smo uvijek pazile kojim redom što zagrijavamo kako se jedna komponenta ne bi ohladila tijekom pripreme druge. Nekad smo čak odlazile kuhati i kat iznad, na kojem je bilo bolje stanje s pločama za kuhanje, ali je to bilo nezgodno zbog nošenja svih stvari koje su nam bile potrebne, a i uvijek bih nešto zaboravila ponijeti pa sam se morala vraćati", prisjeća se Lucija.
Kuhanje kao isprika za druženje
Ekipa četiri studenta s KIF-a sastaje se jednom na mjesec kako bi zajedno pripremila svaki put neko novo jelo, pri čemu je svatko od njih zadužen za jedan dio – kuhanje, pripremu sastojaka, spremanje pića ili pak posuđa.
"Ovaj su mjesec na red došle tortilje: povrće smo kuhali u tavi, tortilje smo pekli u tosteru, a konkretan recept vam ne možemo otkriti jer je to tajna naše glavne kuharice. Postojala je i ideja da ispečemo burek, ali nas je spriječio nedostatak pećnice", dodaje student Luka Skender.
[caption id="attachment_11990" align="aligncenter" width="704"]
Foto: Privatna arhiva
Iako se sve najčešće svede na kuhanje brzih i jednostavnih jela, studentica Ana Marče pojašnjava kako joj nije problem odvojiti dio vremena za pripremu jela koje nosi na fakultet pa joj je odlazak u menzu opcija koju izabire isključivo nakon napornog dana jer voli znati što točno ima na tanjuru.
"Sestra i ja smo cimerice i općenito imamo naviku kuhati, što se često svede na razne salate s puretinom, piletinom ili svinjetinom i mnogo raznog povrća. Rekla bih da često jedemo nešto jednostavnije isključivo zbog lakše pripreme, a kada imamo više vremena onda radimo i nešto kompliciranija jela koja zahtijevaju dulju pripremu", objašnjava Ana.
Ni deserti nisu problem
Studenti se slažu u jednom: unatoč svim nedostacima i ograničenjima kuhinja u studentskom domu, može se skuhati nešto bolje i inovativnije od jela iz studentskih menzi, samo uz malo više vremena i volje. Tako studentica Valentina Pervan otkriva što pripremiti kada nas ulovi želja za nečim slatkim, a već klasične palačinke su nam već dosadile. I to bez pećnice!
"Volim praviti zdrave kekse na tavi i za njih je potrebna što zrelija banana koju treba izgnječiti vilicom i pomiješati sa sto grama zobenih pahuljica. Osobno u ove kolače volim dodati malo cimeta i limuna da budu kiselkasti. Inače sve to ide u pećnicu na 15 do 20 minuta, ali ih u ovom slučaju ispečem nakon što na tavu stavim malo ulja – kokosovo je najbolje, ali može i bilo koje drugo", objašnjava Valentina.
