U studentskim restoranima postoji meni namijenjen vegetarijancima, ali isključivo veganski ili bezglutenski meni još nije uvršten na jelovnik unatoč tome što su se mnogi opredijelili za prehranu bez namirnica životinjskog podrijetla. Drugi pak zbog zdravstvenih tegoba ne mogu zamisliti kako je pojesti obrok u menzi. Riječ je o ljudima koji boluju od celijakije, odnosno kojima gluten, protein u pšenici, raži ili ječmu, uzrokuje upalne procese u tankom crijevu.
Život s posudicama u torbi
"Vegetarijanski meniji uključeni su u studentsku prehranu Studentskog centra u Zagrebu još 2005. godine. Nakon toga su obnavljani i nadograđivani nekoliko puta, a broj korisnika je kontinuirano rastao", rekla je prof. dr. sc Irena Colić Barić, pročelnica Laboratorija za znanost o prehrani na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Dodaje i da je uvođenje bezglutenske prehrane u menze mnogo kompleksnije jer za određene osobe i najmanja količina glutena može biti vrlo rizična.
"Da bi se to spriječilo potrebno je imati odvojene sustave čuvanja, pripreme i serviranja hrane", objašnjava Colić Barić.
Foto: Pixabay
Teškoće studenta čije tijelo ne tolerira gluten opisala nam je Martina Rihtar, koja je cijeli život na bezglutenskoj prehrani. Kako je takva hrana izrazito skupa, upitali smo Martinu kako troškove za hranu uklapa u studentski proračun.
"Jako je teško to uklopiti u proračun kućanstva, kamoli u studentski. Stoga nastojim to balansirati s povrćem koje je mnogo jeftinije", odgovorila nam je Martina koja se naučila upotrebljavati namirnice na različite načine.
"Bezglutensko brašno stoji više od 35 kuna po kilogramu što je zaista previše, stoga se ono može zamijeniti karfiolom i od toga napraviti tijesto za pizzu. Postoje brojni trikovi i zamjene, ali se to uči godinama", kaže Martina. Kao omiljene namirnice navodi rižu i tikvice koje se mogu iskoristiti u raznim varijantama.
"Od tikvica volim napraviti tjesteninu, kao i mini jela gdje mi je tikvica kao posudica u koju spremam hranu", otkrila je. Iako se naviknula na pripremanje hrane, smatra da su bezglutenci zakinuti kada je u pitanju ponuda u menzama.
"Zaista se nadam da će se bezglutenski meniji uvesti kako bi se i nama omogućio topli obrok u gradu, a ne život s posudicama u torbi", smatra Martina i dodaje kako su posebno zakinuti studenti koji žive u domu jer nemaju mnogo mogućnosti za pripremanje vlastite hrane, a već gotova jela ne postoje u dućanima. Stoga su studenti "bezglutenci" ovaj problem pokušali riješiti pisanjem peticije SC-u kako bi se što prije uveli bezglutenski meniji u menze.
Da je vegansku prehranu moguće i još k tome isplativo uklopiti u studentski proračun, potvrdili su nam pak Gabriela Sliško i Dominik Biba.
Veganstvo nije skupo
[caption id="attachment_12004" align="alignright" width="300"]
Foto: Privatna arhiva
"Kilogram mesa je mnogo skuplji od, na primjer, kilograma graha", rekla Gabriela, a s njom se slaže i Dominik, ali dodaje kako su ljudi orijentirani na prerađene namirnice koje su skuplje.
"Problem je što ljudi traže namirnice poput tofua ili seitana, koji se lako mogu pripremiti kod kuće", objašnjava Dominik. Recepte najčešće traži na YouTubeu ili Instagramu, a zbog manjka vremena i studentskih obveza, drži se jednostavnih jela.
"Uglavnom koristim grah, leću, soju, rižu, voće i povrće, a veliku ulogu igraju začini koji jela čine ukusnijima", otkriva Dominik, a Gabriela objašnjava kako vrlo brzo priprema obroke jer ne mora pripremati meso.
"Sve se svodi na kuhanje ili pečenje žitarica i povrća, jedino što oduzme vrijeme je sjeckanje i čišćenje", zaključuje.
Što su poznati jeli u studentskim danima?
Ana Šimić: Obrok koji mi je bio i ostao omiljen jest piletina s rižom jer je najjednostavnije i najbrže za pripremanje. Također, voće je najvažnija i najjeftinija namirnica za studente jer se svagdje može kupiti, a za sportaše su važne proteinske pločice. Mislim i da se doručak ne bi smio preskakati kao i da je poželjno imati minimalno tri obroka na dan.
Kristian Novak: Hranio sam se u studentskim menzama, a u moje je doba ona na Cvjetnom slovila kao najbolja. No poslije sam bio na Savi pa sam tamo većinom jeo. Probao sam da to bude što kvalitetnije, ali većinom mi je bilo važnije da što prije utažim glad, i to je to. Nisam si sam kuhao zato što sam imao dosta obveza na faksu i trenirao sam navečer, ali bio sam svjestan da bi to bilo bolje. Većinom kad bi se ljudi počeli hraniti u menzi, počeli su dobivati koji kilogram jer je hrana bila masna. Ja nisam dobio te kilograme jer sam i trenirao, ali sam ih dobio kao stariji, haha.
Zlatan Zuhrić Zuhra: Naša je prehrana bila dosta jednolična s obzirom na to da smo se hranili u studentskim menzama. Ostali su mi u sjećanju grah i čobanac – to je uvijek bilo dobro. Nismo imali love, ali smo se znali počastiti pizzom ili hamburgerom, a bili su tu i sendviči, četvrt kruha narezanog na pola i 30 dekagrama "podriguše". Mislim da ni danas studenti ne jedu ništa posebno bolje, možda samo raznovrsnije.
Marijo Možnik: Ne mogu se baš sjetiti nekog recepta iz studentskih dana, jeo sam sve što sam mogao, a posebno sam volio dobru svježu ribu i maslinovo ulje - to je stvarno odlično i pomaže pri treningu. Također, s obzirom na to da sam studirao na Kineziološkom fakultetu, stalno sam bio tamo u studentskoj menzi. Tako da mi nisu bili strani ni burgeri, ali u svemu treba imati mjeru.
Andrea Andrassy: Najdraže jelo mi je bila tjestenina s tunom, a jela sam i mnogo, mnogo majoneze.
Anketu proveli: Marko Andrijić, Lucija Ptičar, Antonija Grbavac, Mario Lacković, Mateja Ježovita
